Zdravlje

Islam i dijeta

Podijeli s drugima!

Kur’anska mudrost kada je u pitanju dijetalna ishrana podstiče nas da što češće jedemo svježu i prirodnu hranu.
Islam nas upozorava da smo odgovorni za svoje zdravlje i majku planetu, i sve što im šteti treba izbjegavati. U Kur’anu piše da je Svemogući Bog darovao Svoju milost, bereket, kroz hranu koju jedemo i s kojom se slastimo. Da bi se pojasnila i razjasnila ova pobožna veza sa hranom Kur’an obiluje dijetalnim pravilima i uputama. Muslimanski odnos prema hrani ide, čak, dublje od formalnih riječi i ritualnog dijetalnog koda; jer se od nas traži da koncentriramo naše misli, srca i osjećanje na Božiju milost materijaliziranu u hrani koju jedemo. Božija volja i opskrba inherentna u hrani u centru je svih pobožnih objedovanja.

Nigdje ova veza nije dublja, jasnija i evidentnija nego u sufizmu, u toj mističnoj žici islama, u kojem njegovi odani sljedbenici streme da postignu više stupnje duhovnoga rasta. Sve sufije svijeta se trude da što dublje proniknu u Božiju Riječ koja će ih odvesti prema Bogu, kako oni vole reći, “kao što je električna struja put za svjetlo što stiže do lampe u elektrani”.

Sufizam nije sekta, niti škola mišljenja, on je radije, duhovna ili transcendentalna praksa… Sufije poimaju život u asketskom pietizmu… I unutarnjoj čistoti veze sa Bogom, kojoj se stiže kroz ljubav, strpljenje, oprost i druge vrste duhovne kvalitete.

Možda nigdje nije jasnije izražena čežnja i razumijevanje duhovnog rasta, nego što je sufijski odnos prema hrani. U stvari, regrutiranje sufija počinje u kuhinji, ne zbog podaništva i sluganstva, već zbog sufijskog uvjerenja da je u spremanju hrane rast i zrijenje ljudske duše. Stoga, pravi sufija, nikada neće okusiti hranu ako ju je spremila neka osoba koja nije bila pod abdestom; jer se nečistoća, po njihovom uvjerenju, prenosi posredno-neposredno u hranu. Hrana je turskim sufijama, na primjer, slast sa duhovnim simbolom i značenjem.

Anne-Marie Schimmel nalazi islamski ‘mistični jelovnik’, integriranim u pjesmama turskog pjesnika i sufije, Mevlane (bolje poznat na Zapadu kao Rumi). Njegova poezija zaliva hranu beskrajnim Božijim značenjem.

Zdrava hrana, u Mevlaninoj poeziji, korespondira sa duhovnom hranom, a njeno spremanje i dizajniranje, on poredi sa duhovnim rastom i pročišćenjem. Odnos tijela i duše je kao odnos kiselog mlijeka i masla. Kao što maslo poslije odvajanja od mlijeka postaje ukusno i raznovrsno, tako i duša dostiže svoju perfekciju kroz potpuno odvajanje od tijela… Halva je, možda, Mevlanina najdraža hrana, jer svojom slatkoćom sliči slatkoći duhovnog blaženstva. Kada se jednom kušaju duhovni užici, želja za ovosvjetskim počinje da se gasi.

Islamska duhovna hrana

Prvi muslimani su uvijek imali dubok respekt prema hljebu. Uvijek su govorili da se ne smije gaziti po mrvama jer se može nagraisati. Iako se neće nagraisati, grijeh je po islamskom bontonu i muslimanskoj tradiciji gaziti po hrani. Gaziti po hrani znači gaziti po Božijem nimetu. Islamska dijetalna mudrost nas uči da je hrana dar od Boga dat čovjeku koji mu daje energiju i održava mu životni bioritam. Stoga hrana zaslužuje naše poštovanje i divljenje. Pošto je o Boga, ona je Njegova materijalna strana. Doista je jedenje vjerski čin i prilika da se radujemo i kušamo Božiju materijalnu stranu. U tom činu osjećamo Božiju milost i bereket.

Pobožna mudrost o dijetalnoj hrani

Koji su to stvarni Kur’anski kodovi o dijetalnom, koji ulijevaju tako slatku duhovnu inspiraciju? Oni su dvodimenzionalni: jedan aspekt koda dijetalnog uključuje propise koji specificiraju zabranjenu hranu, i kao u judaizmu, oplemenjuju način na koji se kolju životinje; drugi potiče određene manire (adabe) i odnos prema hrani, dizajniran da poveća i pojača bogobojaznost (taqwa). Bilo da se radi o dijetalnim propisima ili pravilima ponašanja, i jedni i drugi su poslani da podstaknu ljude na razmišljanje o hrani našoj svakdašnjoj.

Ovo što slijedi je pregled islamskog koda dijetalnog izvedenog iz Kur’ana. U duhu je islama promišljanje i pogled na pravila ponašanja kroz prizmu ihsana, najvišeg stupnja vjere, koji pokreće pobožne muslimane da se, u svome svakodnevnom životu, ponašaju u duhu i slovu Božijih propisa u koje, naravno, spada i hrana na sofri pravovjernih.

Dozvoljeno (halal)

Posebno zaklane životinje

Samo meso onih životinja koje su zaklane po propisima islama, dozvoljeno je jesti. Ovdje se misli na spomen Božijeg Imena prije nego je životinja ubijena iz vatrenog oružja, ili joj se presiječe vrat, dušnik i jednjak, i dvije vratne žile, pazeći da se ne odvoji glava od tijela, prije nego životinja potpuno ne umre. Svaki drugi način usmrćivanja životinje je po islamu neprihvatljiv, i takvo meso će se tretirati nečistim, jer škodi i tijelu i duhu. Sva krv se mora iscijediti iz životinje. Kur’an (5:4) decidno kaže: “Zabranjeno vam je: sve što je od sebe uginulo, krv, svinjsko meso, sve što je zaklano uz prizivanje imena lažnog božanstva, udavljeno, ubijeno, ono što je uginulo usljed pada, što je rogom probodeno, ono što je zaklala divljač, osim onoga što ste priklali prije nego što ugine, ono što je zaklano na žrtvenicima… ali, onome ko bude prisiljen glađu, ne namjeravajući da griješi, Bog će oprostiti. Bog oprašta i milsostiv je.” Dozvoljeno meso životinja, ako su ih zaklali nemuslimani, može se koristiti, samo ako su ih zaklali sljedbenici nebeskih religija, jevreji i kršćani, ako se drže propisa svoje vjere pri ritualnom klanju.

Mliječni proizvodi

Upotreba nepatvorenih mliječnih proizvoda (sir, mlijeko, sirutka, maslo, itd.) preporučljiva je; svi mliječni prozvodi, uključujući i jaja, dozvoljeni su.

Hrana od žitarica

Sva sjemena iz kojih jestive biljke rastu i zriju, dozvoljena su. Prva nam je dužnost da čuvamo svoje psihosomatsko zdravlje. Važan činila u primjeni rečenog je da jedemo zdravu, svježu i organsku hranu, u njenom prirodnom stanju. Žitarice su bile glavna hrana našeg voljenog Poslanika; zatim voće, povrće (grah, grašak i buranija), jezgre i klice.

Ostalo: Prirodni med, kao lijek spomenut u Kur’anu, posebice se preporučuje, zatim datule (hurme), ulja od povrća, naročito maslinovo ulje. Kada se muslimanu servira neka njemu nova i nepoznata hrana, mora se raspitati o njenom sastavu i načinu spremanja prije nego što je proba.

Zabranjeno (haram)

Neklanje u ime Boga (zabiha)

Meso životinje koja je zaklana rukom ateiste, muslimanu je haram jesti; ili rukom onoga koji nije musliman, kršćanin ili jevrej, ili onoga koji ju je zaklao u ime nekih idola ili božanstava.

Određena mesa

Kao što smo vidjeli iz prethodnih Kur’anskih ajeta, svinjsko meso i sve vrste svinjskog proizvoda, muslimanima su strogo zabranjene. Ostale nečiste životinje su: sve divlje zvijeri, puzavci, gmizavci, psi, mačke, magarci, mule, insekti i ptice grabljivice.

Opojna pića i narkotici

Sva su pića po islamu dozvoljena osim onih koja opijaju. Islam zabranjuje korišćenje bilo čega što oštećuje i narušava razum, dušu, tijelo i osjećaje. Alkohol uništava kako pojedinca, porodicu, tako i širu zajednicu; izazivajući mržnju, svađu, sukob i očaj među članovima obitelji, te odvraća od prakticiranja islama. Alkohol je svako opojno piće, bez obzira od čega je proizvedeno. Kur’an (El-Maida: 90-91) kaže: “O vjernici, vino i kocka i kumiri i strjelice za gatanje su odvratne stvari, šejtanovo djelo; zato se toga klonite da biste postigli što želite. Šejtan želi da pomoću vina i kocke unese među vas neprijateljstvo i mržnju i da vas od sjećanja na Allaha i od obavljanja namaza odvrati. Pa hoćete li se okaniti?”

Narkotici su čak opasniji od alkohola, jer brže slabe, oštećuju i uništavaju ljudska osjetila; a Poslanik je zabranio upotrebu bilo čega što opija ili omamljuje, dakle, sve što izaziva klonulost i iznemoglost tjelesnih organa, što ih uspavljuje i koči im i iskrivljuje prirodne osjećaje i realno ramišljanje. Droga počinje sa alkoholom u misiji opijanja, da bi brzo trijumfirala u obimu i količini štete. Pored tjelesne havarije, ona uzrokuje čovjeku mentalnu, duševnu i emocionalnu havariju; potiskujući u zaborav sjećanje na Boga i izvršenje vjerskih dužnosti, te otvarajući mu kapije harama. Stoga su alkohol i droga jedna od najopasnijih bolesti, koje uz svoju kćerku sidu (AIDS), razaraju i uništavalju ljudski rod. Zaista su dileri ovim oružjem najveći svjetski uhljupi i kriminalci koji nemaju ni vjere, ni nacije ni kulture, ni humanosti. “… Oni vam samo propast žele: jedva čekaju da muka dopadnete, mržnja izbija iz njihovih usta, a još gore ono što kriju njihova prsa.” (Al-Imran: 118)

Sumnjiva hrana

Ako je musliman u kontaktu sa hranom ili pićem koje nije jasno dopušteno ili zabranjeno, od njega se traži da se oslone na vlastito mišljenje po tom pitanju. Takva ‘između’ hrana se zove sumnjiva (subba) hrana. Pobožni će se musliman rijetko naći u takvoj situaciji.

Hrana koja se ne preporučuje

Svaka hrana, piće ili tablete, što može na izvjestan način nauditi našem zdravlju je mekruh; vjera je ne preporučuje – čak je prezire. Ako osoba svjesno konzumira mekruh proizvode, dovodi se u opasnost da će na Sudnjem danu biti za to okrivljena. Takvi primjeri su, recimo, neki lijekovi, kao što su stimulansi i lijekovi za depresiju, pušenje duhana, pića koja sadrže kofein-kahva, kofeinski čajevi i gazirana pića.

Preporučljiva pravila ponašanja

Pranje ruku prije jela

Preporučuje se pranje ruku prije jela, jer je to pored zdravstvenih razloga i stvar duhovne čistote i pobožnosti. Doslovna je to i simbolična gesta: kada jedemo i tijelo i srce i duša treba da budu čisti.

Skrušenost

Hrana je nama svakdašnji dar od Boga, stoga svako jelo moramo početi sa Bismillom, spominjući Božije Ime, te se na kraju zahvaliti Bogu koji nam je dao nafaku i zdravlje da možemo uživati u slastima moćnih zalogaja.

Zbiljska pobožnost

Kao što rekosmo, zahvala pripada Allahu i prije i poslije jela. Pravi se musliman zahvaljuje Bogu pet puta dnevno. Kroz tih pet dnevnih okupljanja, islamsko bratstvo dolazi do punog izražaja. Zahvalnost Bogu ide kroz tri faze: gledano sa njegove formalne strane, potpuni namaz sastoji se od tri položaja: stajanja, sagibanja i stavljanja čela na tlo u Božijem prisustvu, i sve to sa ciljem duhovnog rasta, osjećanja Božije blizine i naše malenkosti. A Kur’an Časni (22:18) kaže: “Nisi li vidio da pred Bogom pada ničice sve što je na nebesima i što je na zemlji, i sunce, i mjesec, i zvijezde, i planine, i drveće, i životinje, i veliki dio ljudi?”

Ne zloupotrebljavati hranu

Veliki je grijeh zloupotrebljavati hranu. Iz poštovanja prema Božijoj milosti i obilju, i našem tijelu, Kur’an sugerira da jedemo najljepšu hranu – ni previše, ni premalo. Treba jesti samo onoliko koliko je potrebno našem tijelu da bude zdravo i vitalno.

Ne rasipati hranu

Kur’an nas upozorava da smo griješnici ako bacamo i rasipamo hranu. “Jedite i pijte, ali ne pretjerujte. Zaista Allah ne voli one koji pretjeruju” (Kur’an) Sav višak hrane od jednog obroka treba ostaviti u frižider i sačuvati ga za kasniju upotrebu. Nije nam dozvoljeno ni životinju zaklati, pa od nje meso kasnije ne jesti.

Jesti sa drugima

Islam je i socijalna vjera. Podstiče nas da jedemo sa ostalim članovima porodice, prijateljima i komšijama; jer je u tome veći bereket i veća zahvala našem Stvoritelju. U jedenju sa drugima, u ime Boga, osjećamo se istinski sitim i zadovoljnim. Također, snaga i koherentnost porodice, kao zdrave cjeline, dolazi do punog izražaja.

Dijeliti hranu sa drugima

Pošto su i čovjek i hrana od posebne važnosti, hrana se mora dijeliti sa drugima koji su tanje nafake ili možda gladuju. Bog nam naređuje da damo dio od onoga što jedemo drugima ili gladnim životinjama. Hraneći gladne, hranimo se sevabima.

Jesti ispred sebe

Stara bošnjačka tradicija nalaže da se jede za sinijom ili sofrom. Sva su čeljadi jela iz jedne čase i iz iste tepsije, ali svako ispred sebe. Velika časa i tepsija simboli su zdrave i snažne bošnjačke porodice. Tokom jela bi se tiho i malo razgovaralo.

Jesti skromno

Što manje vrsta hrane i tanjira na jednom obroku, tim bolje. Jer tako jača zadovoljstvo sa običnom hranom i naša probava. Bez impresioniranja drugih sa luksuzom, skupom ili posebno dotjeranom hranom, jača naša čednost i skromnost.

Ne prejedati se

Treba izbjegavati jesti do tačke prezasićenosti i punine. Za optimalnu probavu, najidealnije je da stomak bude 1/3 ispunjen hranom, 1/3 vodom i 1/3 da ostane prazna za zrak. Zaustaviti se prije nego što osjetimo sitost, smiruje nam misao i strasti, jer ne pregonimo sa onim za čim mnogi čeznu.

Žvakati i piti polahko

Jesti brzo i klokotati tečnost brzo niz grlo i bez osjećaja, nemaran je odnos prema hrani i piću, a drzak prema Kur’anu i Allahu. Polahko žvakati sa punom sviješću o svakom zalogaju, pomaže zdravoj probavi i razumnijoj zahvali Allahu na ovome bereketu.

Jesti sjedeći

Muslimanu je obaveza da jede i pije sjedeći. Tako radi i naš voljeni Pejgamber. Naučno je dokazano da ljudi koji jedu i piju sjedeći imaju jaču i zdraviju probavu i smanjenu mentalnu napetost.

Jesti tri puta dnevno

Trebamo jesti samo onda kad smo gladni, ali tri puta dnevno. Doručak je najvažniji obrok i treba da bude obilniji od ručka i večere. Ne treba večerati kasno da ne bismo uznemirili san.

Tečnost piti između obroka

Muslimanima se preporučuje da konzumiraju tečnost sat ili dva nakon obroka. Piti tečnost odvojeno od jela pospješuje metabolizam.

Odmor nakon jela

Ako je moguće, najbolje je malo se relaksirati poslije jela. Odmor poslije jela od 15-ak minuta omogućava hrani bolji metabolizam. Ako se tjelesno aktiviramo odmah poslije jela, krv neće pravilno funkcionirati u svome kružnom toku, a stomak neće primiti dovoljno krvi za optimalnu probavu.

Postiti povremeno Povremena apsitinencija od hrane je izvrsna prilika da se pročiste i tijelo i misli, poboljša zdravlje, i da se živi u miru i spokoju. Postom jača zahvalnost na Božijem obilju hrane koju nam daje. Post nas podsjeća na našu ovisnost o hrani i pomaže nam da shvatimo da u svijetu ima mnogo onih koji ne namjerno gladuju. Dok postimo, osiguravamo hranu gladnima i ubogima. Pored ramazana, islam preporučuje muslimanima da poste svakog ponedjeljka i četvrtaka i šest dana mjeseca ševvala. Muhamamed, a.s., kaže: “Ko posti mjesec ramazan i još šest dana u slijedećem mjesecu ševvalu, to je kao da je postio cijelu godinu.”

Autor: Habib Mandžić

IslamBa

Povezani Članci

Back to top button