Hanefijski pravnici prave razliku između farza i vadžiba.
Šeriatska osuda (norma) o izvjesnom činu može biti donesena na pet načina: 1) da se neki čin (npr. namaz ili post) mora činiti, i to se zove vudžub a čin je sami »vadžib«. 2) da se određeni čin ne smije činiti (npr. upotreba alkoholnih pića ili krađa). To se zove »hurmet«, a takav čin je »haram« (zabranjen). 3) da se neki čin može bez zamjerke činiti (npr. napraviti izlet ili voditi običan razgovor). Tome se kaže »ibahat«, a takav čin je po šeriatu »mubah«. 4) da je nešto pohvalno činiti (npr. redovito čistiti zube). Tome se kaže »nedb«, a sam čin je »mendub«. 5) da je neki čin nevaljao, ružan (npr. najesti se bijelog luka pa otići u društvo ili džamiju). Tome se kaže »kerahet«, a takav čin je »mekruh«. Prema tome: vudžub, hurmet, ibahat, nedb i kerahet su šeriatske presude ili norme (ahkami-šer’ijje). One se primjenjuju na sve postupke punoljetnih i pametnih ljudi, a ti postupci zovu se ef’ali mukellefin.
Farz, vadžib
Rekli smo već da se čin koji se po vjerskim propisima mora vršiti zove vadžib. No, vadžiba ima dvije vrste: jedni se zovu farz, a drugi zadržavaju ime vadžib. Farz je onaj čin za koji se sigurno zna da ga je Bog dž. š. zapovjedio, i ko ga takvim ne vjeruje, nije musliman, kao što je klanjanje namaza. Vadžib je opet onaj čin za koji nismo posve sigurni da se Božja zapovijed odnosi baš na njega. Zato se ne može reći za čovjeka koji ga kao takvog ne vjeruje da je nevjernik, ali ko ne izvršava i jedno i drugo, griješan je i zaslužuje Božju kaznu.
Prema tome riječ »vadžib« ima dva značenja: 1) znači ono što se po vjerskim propisima mora činiti, znalo se da je baš to (a ne drugo) Bog dž. š. izvjesnom zapovijedi naredio ili ne; 2) ono što se prema vjerskim propisima mora činiti, ali za što se ne zna posve sigurno da li je baš to a ne drugo Bog dž. š. zapovjedio.
Farzi-ajn i farzi-kifaje
Farzove opet dijelimo na: farzi-ajn i farzi-kifaje. Farzi-ajn je onaj farz koji mora vršiti svaki sposoban musliman, kao npr. Pet vakata namaza klanjati ili postiti mjesec ramazan. Farzi-kifaje je onaj farz koji se kao dužnost odnosi na cijelo jedno društvo zajednicu muslimana, pa ako ga neki od njih izvrši, s ostalih spada ta dužnost, a ako ga niko od njih ne izvrši, biće svi kod Boga griješni i odgovaraće pred Njim. Takav je npr. slučaj dužnost klanjanja dženaze umrlom muslimanu ili npr. džihad (braniti vjeru, čast, domovinu itd.).
Autor: Muhamed Seid Serdarević (Fikhul-ibadat)
