Sura Kazivanje/al-Qaṣaṣ, 28:15-30., pripovijeda nekoliko važnih doživljaja Mūsāa, Božijeg poslanika. Ukratko, nakon što se u jednom gradu upustio u svađu jednoga jevreja i njegova protivnika, Mūsā je, da bi zaštitio svog jevrejskog sunarodnjaka udario protivnika i usmrtio ga. Morao je bježati.
Pravac koji je Mūsā odabrao da bježi bio je Medjen. Umoran od dugog putovanja pustinjom Mūsā je dopro do “vode medjenske“ (28:23). Tamo je zatekao jedan prizor: Pastiri su napajali svoju stoku, a dvije pastirice su svoju stoku držale postrani. Izgledale su posve obespravljene.
Naravno, Mūsā je prišao “slabijoj strani“, dvjema pastiricama. Pitao ih je zašto odbijaju svoju stoku od pojilišta dok pastiri muškarci svoju stoku nesmetano napajaju?! “Mi ne napajamo sve dok pastiri ne odstupe, a otac naš je vrlo star!“ – njih dvije odgovoriše.
Mūsā je potom dvjema pastiricama napojio stoku, one su otišle svojim putem, a on se, posve umoran, sklonio u jedan hlad i odatle zamolio Boga da mu spusti kakvo dobro, jer mu je to dobro zbilja potrebno! (28:24).
Nije prošlo ni sat-dva, kad eto ti toga dobra ususret Mūsāu. Prilazila mu jedna od one dvije pastirice, stidljivim hodom mu je došla i rekla da ga njezin otac zove da ga nagradi nagradom što im je stoku napojio.
Usred razgovora Mūsāa i oca one dvije pastirice, jedna predloži ocu:
“O oče moj! U najam ga uzmi, da unajmiš snažna i vjerna najbolje će biti!“
Kazivanje Kurʼāna teče dalje, Šuʻayb je predložio Mūsāu da se oženi jednom od dvije pastirice (28:27-28), tako je i bilo, komentatori Kurʼâna kažu da se Mūsâ oženio onom koja je vidjela da je on snažan i vjeran!
Prijedlog ove pastirice nije se svodio samo na to da njezin otac “uzme u najam snažna i vjerna muškarca“. Kao da nam Kurʼān svojom cjelinom sugerira da je pastirica gledala dalje, tražila je sebi muža, vjernog supruga.
K tome, ova pastirica je slobodna, ona se dostojanstveno zapućuje u prošnju svoga budućeg bračnog druga. Štaviše, pastirica svoj prijedlog o “uzimanju u najam čovjeka koji je snažan i vjeran“ iznosi pred sve prisutne, pred svoga oca prije svih.
(…)
Autor: Enes Karić
