U sūri Mravi/an-Naml (27:22-44) Kurʼān donosi jedno zanimljivo kazivanje koje prebire drevna vremena, događaje i ponašanja davnih ljudi. Ali, poruke tih kazivanja ostaju žive, oslovljavaju nas mnogim poukama.
Riječ je o Kraljici od Sabe i Božijem poslaniku Sulaymānu, a.s., kralju jevreja. Sve u svemu dvije stranice Kurʼāna donose mnoge vijesti, podatke i mudronosne dionice.
Ukratko, Sulaymān želi pokoriti kraljevstvo Kraljice od Sabe, šalje joj pismo da mu dođe (vjerovatno u Jerusalem) i u jednoj audijenciji saopći predaju. S druge strane, Kraljica od Sabe šalje poklone i pokazuje diplomatske znake vladarske uljudnosti i mudrog pregovaranja. Ali, Sulaymān insistira da ona dođe sa svojom svitom i preda se. Na kraju, služeći se svojim moćnim vojskama od ljudi i džina, Sulaymānu donose Kraljičino prijestolje, e da se vidi hoće li ga Kraljica za vrijeme audijencije prepoznati kao svoje.
Ovdje nam sada nije cilj donositi komentatorska objašnjenja šta je sve oslovljeno na ove dvije stranice Kurʼāna i koja se sve ezoterička i egzoterička tumačenja mogu izvoditi iz gotovo svake riječi.
Ono što ovom prilikom želimo reći jeste da ovdje Kurʼān govori o jednoj vladarici, o jednoj kraljici, Kraljici od Sabe. Riječi kojima Kurʼān oslovljava pojavu ove vladarice ispunjene su dignitetom. Kao da nam se želi reći: Nema nikakve smetnje da žene budu vladarice, da žene budu kraljice koje vladaju i muškarcima i ženama!
Za razliku od čestih mizoginijskih komentara Kurʼāna, na stranicama Kurʼāna ne nalazimo mizoginijskih (ženomrzačkih) mjesta, niti u ovom kazivanju o Kraljici od Sabe, niti drugdje u Kurʼānu. Žena ovdje (27:22-44) jeste vladarica, ona vlada kao samostalna osoba, ona je pametna, ne treba joj nikakav tutor, pokazana je kao sposobna, odašilje pisma, ima svoj dvorac, protokol, svitu sa kojom se savjetuje. I, što je najvažnije, ona vlada, ona upravlja.
Ako Kurʼān čitamo metodologijom koja prilazi Tekstu kao živom procesu, onda ćemo iz ovih dijelova Kurʼāna (27:22-44) posve jasno izvesti niz zaključaka: Žena je u vlasti ravnopravna sa muškarcem, ne vrijedi pravilo “dvije kraljice su jednake jednome kralju“, niti se ovdje, ako čitamo Kurʼān (27:22-44) kao dinamični proces, dade uplesti bilo koja komentatorska kazuistika o tome da je žena nesposobna, da je hendikepirana, prezrena.
Napokon, to što Sulaymān (usp. 27:22-44) pokorava Kraljicu od Sabe posljedica je njegove velike nadmoći u vojsci i logistici.
Ali, prizor audijencije koji Kurʼān prikazuje dirljivim riječima govori i o tome da je Kraljica od Sabe “pokorila“ Sulaymāna. Naime, na svoj način ga je potčinila svojoj “vlasti jedne vladarice“.
(…)
Autor: Enes Karić
IslamBa
