Koji će se prvi realizovati i zašto? Da li je vrijeme za jevrejski “povratak” u Evropu i Ameriku, kada i kako?
Godine 1998., povodom izraelske proslave 50. godišnjice uspostave svog entiteta na okupiranim palestinskim teritorijama, Džon Simpson, politički urednik britanske mreže BBC, pripremio je tri televizijska priloga sa terena koje je emitovao Channel One. U to vrijeme odlikovali su se velikom objektivnošću i profesionalnošću… Da se u njoj nalazi većina unutrašnjih kontradikcija ovog entiteta (Izraela) i izvora egzistencijalne prijetnje za njega su pokazali kroz susrete sa različitim bojama političkog i vojnog spektra. .., i kakav zaključak je predvidio da on (tj. izraelski entitet) ne vjeruje da će biti teško proslaviti stogodišnjicu osnivanja zajedno sa svojim narodom.
Pročitao sam izvještaj mog kolege i prijatelja Zuhaira Andraosa, objavljen juče u “Rai Al-Youm”, u kojem iznosi tri svjedočanstva, odnosno predviđanja, tri izraelska stručnjaka i analitičara…,:
- Penzionisani general Shaul Arieli, orijentalista specijalizovan za arapsko-izraelski sukob, koji je objavio članak u listu “Haaretz” u kojem je rekao da cionistički pokret nije uspio da ostvari san o stvaranju “demokratske izraelske države. , sa jevrejskom većinom, i da vrijeme nije na strani Izraela i da je ova teorija pala.”
- Izraelski veteran Ari Shavit, koji je u istim novinama objavio članak (još pesimističniji), gdje je naveo: „Prešli smo tačku bez povratka i Izrael uzima posljednji dah i nema U njemu je živio ukus i Izraelci su shvatili otkako su došli u Palestinu da su žrtve laži koju je izmislio cionistički pokret.” I tako iskoristila svu lukavost jevrejskog karaktera kada je preuveličala Holokaust i iskoristio ga da ubijedi svijet da je Palestina zemlja bez naroda i da je navodni hram pod Al-Aksom.” Završio je svoj članak riječima: “Vrijeme je za odlazak u San Francisco ili Berlin.”
- U članku izraelskog ljevičarskog pisca Gideona Levyja, stoji: “Suočavamo se s najtežim ljudima (ljudima) u povjesti (misli na Palestince) i proces samouništenja i izraelska kancerogena bolest su stigli do svoje finalne faze i ne postoji način da se izliječe željeznim kupolama, ogradama ili nuklearnim bombama.”
Glavna prekretnica koja je dovela do slikanja ove pesimistične slike od strane ovih izraelskih ličnosti je prisustvo palestinskih pokreta otpora u pojasu Gaze, i drugih koji se formiraju na Zapadnoj obali, potpuno nezavisnih od arapskih vlada i zemalja, posebno onih tzv. naziva: „konfrontacija zemalja (ranije) koje su podigle zastavu predaje i priznale izraelski entitet, upustile se u normalizaciju i sa njom njegov „iskrivljeni“ proizvod, koji je Palestinska oslobodilačka organizacija nazvala čije je rukovodstvo slijedilo isti pristup, tj. predaja, normalizacija, zaštita okupacije i njenih doseljenika i špijuniranje njenog časnog i otpornog naroda”.
Raketna tehnologija, inkubator osovine otpora koju predvode Iran, Sirija i dio Iraka, Hezbolah u Libanu i AnsaruAllah u Jemenu, ono je što je promijenilo sve vojne i političke jednadžbe na terenu i okončalo izraelsku nadmoć koja je nekada vladala ratovima sa arapske vlade na satu, sa svojim samonaoružavanjem i svojim hrabrim ratnicima.
Sadašnja izraelska vlada i njeni prethodnici koriste kartu “Abrahamovog mira” i normalizaciju s marginalnim arapskim vladama kako bi prikrili ovu mračnu sliku, ali čak je i ova karta, uprkos svojoj suptilnosti, razotkrivena kao lažna i svjedoci smo prve posjete izraelski predsjednik u Abu Dabiju kojeg su dočekale jemenske rakete i ne znamo kako je prespavao prvu noć u glavnom gradu Emirata, pod zemljom ili iznad zemlje.
Cionistička kocka za brisanje sećanja palestinskih generacija je nesrećno propala. Prva generacija je 1965. bacila prvi metak otpora i proširila krug nakon poraza u junu 1967. Druga je izazvala dvije intifade, prvu kamenom 1987., a drugu naoružanu 2000. I evo treće generacije koja pali fitilj rata raketa, dronova, tunela i intifada. Treći je na zapadnoj obali, a skriveni je veći.
Benjamin Netanyahu je u izjavi koja mu se pripisuje rekao: “Nastojat ću da Izrael doživi svoju 100. godišnjicu, jer nas istorija uči da najduži život bilo koje države za jevrejski narod nije trajao više od 80 godina, (država Hasmonea) . Netanyahu neće ostvariti ovaj svoj san, jer će ostatak života provesti iza… “rešetaka”, a oni koji su došli nakon njega dolaze na vlast sa jednim izdajničkim arapskim parlamentarnim glasom u Knesetu.
Pokojni predsjednik Jasser Arafat rekao mi je nekoliko dana prije svog povratka u Gazu prema Sporazumu iz Osla, čemu sam se oštro usprotivio u julu 1994., dok smo kasno u noć šetali po njegovoj kancelariji u Bougurti u Tunisu, kako bismo izbjegli prisluškivanje… Jevreji će pobjeći iz Palestine u strahu.” Poput pacova koji bježe od broda koji tone, ne u moje vrijeme jer ja do tog vremena neću živjeti, nego u tvoje vrijeme… To su ljudi moćnih, o Abari. “
Koja će se predviđanja ispuniti prije ostalih: predviđanje britanskog kolege Simpsona, ili generala Arielija, ili veterana Shavita, ili ljevičara Levyja, ili konačno pokojnog mučenika Yassera Arafata?!!
Odgovor ostavljamo za naredne dane, jer je budućnost puna iznenađenja… a mi smo na vrhuncu optimizma… a Bog zna najbolje.
Piše: Abdel Bari Atwan, za https://www.raialyoum.com
(Preuzeto sa: https://www.raialyoum.com/…عبد الباري عطوان) Preveo Mirsad ASLANI
