Prenosi se da je Huzejfe el-Jemani rekao: ”Nema dobra onaj koji se ne stidi ljudi!”
- Stid od Allaha, dželle šanuhu
Brojni su kur’anski ajeti koji ljude opominju da Uzvišeni Allah sve vidi, zna ili čuje, kao što su npr. ovi ajeti: Zar čovjek ne zna da Allah sve vidi? (el-‘Alek, 14); Mi stvaramo čovjeka i znamo šta mu sve duša njegova haje, jer Mi smo njemu bliži od vratne žile kucavice (Kaf, 16). Kako se onda ne stidjeti od griješenja prema svome Gospodaru koji sve vidi i koji nam je dao sve blagodati koje uživamo? Kur’an, dakle, računa na stid čovjekov pred Njegovim svevidećim Gospodarom. Ibn Mes’ud prenosi: ”Božiji Poslanik, a.s., je rekao: ‘Dolično se stidite Allaha!’ ‘Mi se stidimo Allaha, Allahov Poslaniče’, rekosmo. ‘Nije tako! Doličan stid od Allaha je da se čuva glava i ono što je u njoj; stomak i ono što je u njemu, da se misli na smrt i muke. Ko želi Ahiret, ostavit će dunjalučke ukrase. Onaj ko to čini, dolično se stidi Allaha”’ (Tirmizi: 2382).
- Stid od meleka
Plemeniti ashabi govorili su: ”Zaista su sa vama oni koji se od vas ne odvajaju, pa ih se stidite i počastite vašim djelima!” Uzvišeni Allah u Kur’anu veli: A nad vama bdiju čuvari/ kod Nas cijenjeni pisari / koji znaju ono što radite (el-Infitar, 10-12). Ovi ajeti kazuju nam da su meleci zvani kiramen katibini vjerni naši pisari i pratioci. Oni kao da nam još kazuju: Stidite se ovih časnih meleka, počastite ih dobrim djelima, nemojte im pričinjavati neugodnosti vašim bestidnim riječima ili djelima, jer i njih uznemirava ono što uznemirava i obične ljude!
- Stid od ljudi
Prenosi se da je Huzejfe el-Jemani rekao: ”Nema dobra onaj koji se ne stidi ljudi!” Od Mudžahida se prenosi da je kazao: ”Da jedan musliman od drugoga muslimana nema ništa drugo osim stida prema njemu koji ga sprječava da počini kakav grijeh, bio bi mu dovoljan!” U ovom smislu jedan hadis otkriva tajnu stida pred drugim ljudima: ”Ono što ne voliš da ljudi pri tebi vide, ne čini to ni kad si sam’’ (Džami’u-l-kebir, 1/21053). Ove Vjerovjesnikove, a.s., riječi na najefikasniji način brišu ljudsko licemjerje i podsjećaju nas da nikada nismo sami!
- Stid od samoga sebe
I na koncu, čovjek se treba stidjeti samoga sebe. Jer ako se stidi drugih, a ne stidi se sebe, onda potcjenjuje samoga sebe. Bestidnost je prvi znak da čovjek potcjenjuje samoga sebe, a pametan čovjek to ne čini! U jednoj arapskoj izreci se kaže: ”Ko u tajnosti radi nešto čega bi se stidio pred drugima taj sebe ne smatra vrijednim!” U ovom smislu, stid doista predstavlja dragocjenu osobnu vrijednost koja je uvijek na cijeni kod Stvoritelja i kod ljudi.
Stid – keffaret za grijehe
O tome da je stid na cijeni kod Uzvišenog Stvoritelja uočavamo i iz slijedeća dva hadisa: Abdullah b. Mesud prenosi od Vjerovjesnika, a.s.: ”Ko god počini neki manji ili veći grijeh, pa se poslije toga zastidi, već mu je taj stid keffaret (iskupljenje)” (Bejheki: 387/5); Ebu Umame prenosi od Allahovoga Poslanika, a.s.: ”Zaista, melek koji stoji na desnoj strani šest sahata drži pero nad robom muslimanom koji počini grijeh, pa ako se on zastidi, pokaje i zamoli oprost od Allaha za taj grijeh, on svoje pero vrati, a ako se ne pokaje, upiše mu jedan grijeh” (Medžme’u z-zeva’id: 10/346).
Čega se ne treba stidjeti
Već smo naveli hadise koji ukazuju na stid kao Božansku osobinu. Ali, Kur’an nas također obavještava da se Allah ne stidi istine (el-Ahzab, 53), ili: Allah se ne stidi da za primjer navede komarca ili nešto sićušnije od njega (el-Bekare, 26). Ovaj drugi ajet objavljen je kada su mekkanski idolopoklonici zamjerili Kur’anu da omalovažava njihove kipove, da otkriva njihovu nemoć da stvore bilo šta, pa i najsićušnije stvorenje poput komarca ili mušice. Kazali su: ”Nije u skladu sa stidom da se na ovaj način napadaju naša božanstva…”
Ovim Kur’an podučava da nema mjesta stidu kada je u pitanju istina: kipovi su lažna božanstva i nije ih nedolično predstaviti na ponižavajući način. Dakle, kada je u pitanju laž, nema stida! Nema stida ljudima kazati da su pogriješili, da su u zabludi i sl. Nema stida u istini! Onaj ko se stidi osuditi zlo, ko se stidi naređivati dobro, a zabranjivati nevaljalo, ne smatra se stidljivim. Također, stid ne treba biti prepreka kada je u pitanju nauka i spoznaja vjerskih propisa.
Autor: Almir Fatić
Islam.ba
