Životni vijek ummeta Muhammeda, s.a.v.s.

Životni vijek ummeta Muhammeda, s.a.v.s.

Nalazimo se u vremenu kada su ljudi dodatno preokupirani razgovorom o životu ovozemnom, o zdravlju, bolesti i krizama kroz koje prolaze. Stoga želim podsjetiti na ono čemu nas Poslanik, s.a.v.s., upućuje u takvim situacijama.
Zdravlje je jedna o najvećih Allahovih blagodati kojom je počastio Svoga roba. Poslanik, s.a.v.s., nas u hadisu podsjeća na tu blagodat pa kaže: „Mnogo svijeta se zavarava oko dvije blagodati koje su im date: zdravlje i slobodno vrijeme.“ (Buharija, Tirmizi, Ibnu Madže)

Uzvišeni Allah upućuje Svoga miljenika Muhammeda, s.a.v.s., kao i ostale vjernike da o blagodatima kojima ih je On počastio govore: „i o blagodatima Gospodara svoga pričaj!“ (sura Ed-Duha, 11) Što znači da se s iskrenom zahvalnošću govori o onome čime nas je Allah počastio od mnogobrojnih blagodati, jer priznavanje da je to sve samo od Njega je ustvari vid zahvalnosti na tome, ne s ciljem hvalisanja i uzdizanja, nego s ciljem iskazivanja iskrene zahvale Allahu, dž.š., i na malim i na velikim blagodatima.

Na zahvalnost Allahu, dž.š., nas upućuje i naredni hadis koji prenosi Nu’man ibn Bešir, r.a., koji kaže da je Poslanik, s.a.v.s., na minberi rekao: „Ko ne bude zahvalan na maloj blagodati taj nije zahvalan ni na velikoj. Ko nije zahvalan ljudima taj nije zahvalan ni Allahu, dž.š. Govoriti o Allahovim blagodatima je zahvalnost, a ne govoriti o njima je nijekanje te blagodati. Zajedništvo je milost, a razdor je kazna.“ (Ahmed)

Životni vijek ovog ummeta je između 60 i 70 godina

Samo uzvišeni Allah zna koliko će ko živjeti i to je jedna od Njegovih tajni. „I ničiji život se ne produži niti skrati, a da to nije zabilježeno u Knjizi; to je Allahu, uistinu lahko.“ (Fatir, 11) Vjernik se treba pripremati za taj iznenadni čas rastanka s ovim svijetom. Svakodnevno smo svjedoci da umiru i stariji i mlađi ljudi. Allah dž.š., kaže: „… zatim činimo da se kao dojenčad rađate i da poslije do muževnog doba uzrastate; jedni od vas umiru, a drugi duboku starost doživljavaju, pa začas zaboravljaju ono što saznaju“ (El-Hadž, 5.) U jednom hadisu Poslanik, s.a.v.s., podsjeća na prosječan životni vijek ovoga umeta:

Ebu Hurejre, r.a., pripovijeda od Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: „Životni vijek moga ummeta je između šezdeset i sedamdeset godina, a malo je onih koji će poživjeti duže.“ Ibn Arefe je rekao: „Ja sam od tog malog broja koji su živjeli duže.“

To je bio Hasan ibn Arefe, pouzdani prenosilac hadisa, od njega su hadise prenosili Tirmizi, Ibnu Madže i mnogi drugi autori hadiskih zbirki. Ibn Ebi Hatim kaže da je Ibn Arefe živio stotinu i deset godina. Imao je desetoricu sinova i dao im je imena desetorice ashaba kojima je obećan džennet (ašere mubeššere). Umro je 257. godine po Hidžri.

Što se tiče prosječnog ljudskog vijeka Poslanik, s.a.v.s., je htio reći da je to otprilike dužina života njegovih sljedbenika. U predaji koju je zabilježio Ebu Jeala, ovako stoji: „Najmanje je onih koji će doživjeti osamdesetu godinu života.“ (Sahih)

To su godine koje su neka sredina i u njima preseli većina ljudi ovog ummeta. Poznato je da je Poslanik, s.a.v.s., preselio u 63. godini života, tako je bilo i s Ebu Bekrom, Omerom i Alijom, r.a., tj. između 60. i 70. godine života. Međutim, bilo je ashaba kojima je Allah, dž.š., podario dug život, poput Enesa ibn Malika, koji je živio više od stotinu godina. Esma, kćerka Ebu Bekra, je umrla stotoj godini života, imala je sve zdrave zube i nije je zadesila nikakva senilnost. Još duže od nje je živio Hasan ibn Sabit koji je živio stotinu i dvadeset godina, šezdeset prije islama i isto toliko kao musliman.

Vjernik kojem Allah, dž.š., podari dug život treba moliti Allaha da to provede u hajru i činjenju dobrih dijela, jer Poslanik, s.a.v.s., u hadisu kaže: „Najbolji su oni koji dugo žive i dobra djela rade, a najgori su oni koji dugo žive a rade loša djela.“ (Ahmed, hasen)

U jednom hadisu koji prenosi Ebu Hurejre, r.a., Poslanik, s.a.v.s., kaže: „Koga Allah poživi do šezdesete godine života, nije mu ostavio nikakvog izgovora.“ (Buharija) Dakle nije mu ostavio nikakvog izgovora da se u onome što je preostalo od njegovog života ne posveti ibadetu i kajanju zbog onoga što je propustio i zgriješio u svome životu. To mu je prava prilika da se pokaje i da svoj ovodunjalučki život završi onako kako je najljepše.

Dok god smo živi trebamo moliti Allaha, dž.š., da nas ostavi pri pameti, da možemo izvršavati svoje ibadete i da ne budemo nikome na teretu. Moliti Ga dovom kojoj nas je podučio Poslanik, s.a.v.s., da nam blagodati zdravlja potraju, da nam omogući da uživamo u blagodati našeg sluha, našeg vida i drugih organa i da našu snagu koristimo u onome čime je naš Gospodar zadovoljan.

Ako bi nastupila teška iskušenja u kojima bi se vjernik pobojao za svoju vjeru, ni tada čovjek neće moliti Allaha, dž.š., za smrt.

Nije dozvoljeno u tim momentima, tražiti ili priželjkivati smrt. Onome ko dođe u takvu nezavidnu situaciju najbolje je da se ponaša u skladu s Poslanikovim, s.a.v.s, savjetom, koji od njega prenosi Enes b. Malik, r.a:

„Neka niko od vas nipošto ne priželjkuje smrt zbog nevolje koja ga je pogodila, a ako već mora, onda neka kaže: Allahu, održi me u životu dokle god je život bolji za mene, a usmrti me ako je smrt bolja za mene!“ (Buharija i Muslim)

Ako zapadnemo u kakvo iskušenje ili bolest, strpimo se i znajmo da to može biti razlog čišćenja naših grijeha, pa da odemo pred svoga Gospodara čisti, isto onako kao kada nas je naša majka rodila.

Dug život pojedinaca u zdravlju, pobožnosti i pokornosti Stvoritelju je također od brojnih Allahovih blagodati. Poslanik, s.a.v.s., je rekao: „Najveća sreća za čovjeka je: dug život u pokornosti Allahu dž.š.“ (El-Džamius-sagir, str. 80, hasen)

Dvojica beduina su došli Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., i jedan upita: „Allahov Poslaniče, ko je najbolji od ljudi?“ On odgovori: „Najbolji je onaj ko bude dugo živio a činio dobra djela.“ Drugi beduin upita: „Allahov Poslaniče, ima mnogo islamskih propisa, pa naredi mi nešto čega ću se najviše pridržavati?“ Poslanik, s.a.v.s., mu reče: „Ustraj u zikru (spominjanju) uzvišenog Allaha, dok god si živ.“ (El-adab eš-šer’ijje, 1/425)

Gospodaru, podari nam lijep završetak / husnul-hatime.

Autor: Fuad Sedić