Zamisli da te Poslanik, a.s. posjeti

Da li bi nas zatekao da klanjamo namaz, učimo Kur’an, činimo zikr ili vrijeme provodimo u besposlici, na društvenim mrežama i web portalima? Da li bi se zastidili zbog našeg međusobnog odnosa, prema roditeljima, djeci, bračnim drugovima, komšijama, prijateljima?

Teme/DuhovnostAllahova, dž.š., mudrost je bila da dolazak posljednjeg Vjerovjesnika bude u vremenu kada su ljudi lutali u tami neznanja, bili otuđeni jedni od drugih i ogrezli u najgorim vrstama grijeha, bratoubilačkim ratovima i neznaboštvu. Kada je, po onoj Hobessovoj: Homo homini lupus – Čovjek je čovjeku vuk, svaki Mekkelija gledao samo vlastiti interes, samo sebe a sve druge i svakog drugog pokušao iskoristiti i upotrijebiti pa ako hoćete i potrošiti radi svojih interesa. Kada su, nerijetko, posezali za prevarom, krađom, kamatom, vinom i kockom, bludom i prostitucijom, samo zarad ličnog napretka i boljeg statusa u društvu. Predislamski Arapi su čak i vlastitu, žensku, djecu živu u pijesak zakopavali, kako bi se spasili “sramote“ dobijanja ženskog potomka, što samo po sebi govori i o položaju žene u društvu prije dolaska Poslanika islama, istine, poštenja i upute. Dolazak vjerovjesnika, Muhammeda, s.a.v.s., bila je nova šansa, nova prilika data čovječanstvu.

Sa nastupanjem prvog proljeća, što u prijevodu znači rebiul-evvel, 571. godine po Miladu, čovječanstvo, od Boga Dragog, dobija novu šansu. Historičari su zabilježili da su se naporedo sa rođenjem Muhammeda, a.s., desili neki začuđujući događaji kao npr. srušilo se četrnaest tornjeva sa Kserksovog dvorca u Perziji, ugasila se vatra koju su vijekovima obožavali obožavaoci vatre i srušile se neke bogomolje oko jezera Savit, nakon što je ono presušilo. Sve je ukazivalo na to da dolazi Božiji rob koji će ljude pozvati u pokornost Jedinom Gospodaru i dobročinstvo prema Njegovim robovima i time ih izvesti iz tmina na svijetlo i iz zablude na pravi put.

I zaista nakon što je primio prvu objavu u pečini Hira, i prvi zadatak koji je glasio: “Uči“, Muhammed, s.a.v.s., je, za svega dvadeset i tri godine, uspio od ljudi ogrezlih u porocima i grijehu, od tvrdokornih i nemilosrdnih zvijeri (a kako drugačije nazvati osobu koja svoje živo dijete u pijesak zakopa), napraviti najbolje ljude, najbolje vjernike, očeve, muževe, sinove, braću, komšije… Uspio je da napravi najbolju generaciju ljudi za koju Uzvišeni Allah kaže da je zadovoljan njima i za koje kaže da su najbolji narod koji se ikada pojavio.

Uzrok korjenite promjene

Ne možemo se oteti utisku a da se ne zapitamo: Šta je to što je utjecalo na predislamske Arape da se toliko promijene? Šta ih je potaklo na to?

Uzrok njihove korjenite promjene bila je čista vjera koja je potekla sa bistrog izvora Kur’ana, Allahove Objave a potom i sunneta Muhammedovog, s.a.v.s. Bila je to topla riječ Poslanikova, s.a.v.s., koja je bila duboko ukorijenjena u Božanskoj Objavi kojom je Muhammed, s.a.v.s., ljude pozivao na spas, na bijeg iz zablude na pravi put, iz mržnje u dobročinstvo i ljubav, iz grijeha u pokornost Stvoritelju. Muhammed, s.a.v.s., svojim životom, svojim riječima i djelom, svojim pristupom ljudima, osmijehom, dobročinstvom, praštanjem, strpljenjem, razumijevanjem, pomaganjem kao magnet je privukao ljude istini koja oslobađa, rasterećuje i usrećuje. Prema starijima, Muhammed, s.a.v.s., odnosio kao prema roditeljima; prema mlađima kao prema djeci vlastitoj; prema vršnjacima kao prema braći rođenoj. Poslanik, s.a.v.s., ljudima je poklanjao toliku pažnju i davao važnost da je svaki njegov savremenik je mislio da je on lično Poslaniku, s.a.v.s., najdraži. Amr b. El-As je htio da se u to uvjeri pa je o tome priupitao Poslanika, s.a.v.s. Nakon što je Poslanik, s.a.v.s., nabrojao nekoliko osoba koje najviše voli Amr ga je prestao pitati bojeći se, kako je rekao, da ga posljednjeg ne spomene.

Možemo li, barem u ovim danima rebiul-evvela, da se potrudimo u praksi potvrditi naše deklarativno priznanje da smo ummet Muhammeda, s.a.v.s., da njega slijedimo, da nam je on uzor pa da se, kao što nam je to Poslanik, s.a.v.s., preporučio i praksom pokazao, jedni drugima lijepom riječju i dobročinstvom obratimo i predstavimo. Možemo li zaboraviti međusobne razmirice, trvenja, zavidnost, mržnju i netrpeljivost pa pokušati jedni drugima biti braća, kako nas to i Uzvišeni upoznaje i Poslanik, s.a.v.s., podsjeća. Možemo li, sjećajući se Poslanika, s.a.v.s., i zarad ljubavi prema njemu, poslušati njegove savjete pa jedni drugima milost ukazati, oprostiti, halaliti, dobročinstvo kakvo učiniti.

Šta bi Poslanik, a. s. zatekao kod nas

Poslanik, s.a.v.s., jednom reče: „Najbolji je onaj čovjek koji najviše koristi drugim ljudima.“ Ove riječi Poslanika, s.a.v.s., da implementiramo u svojoj praksi bilo bi nam dovoljno da ništa više ne uradimo na putu slijeđenja sunneta u ovom mjesecu.

Zamislimo da nas, sljedbenike ummeta i sunneta, u ovom mjesecu posjeti Poslanik, s.a.v.s. Da pokuca na vrata našeg doma evo na primjer sada dok čitamo ove redove. Da li bi bili spremni da ga pustimo u svoju kuću. Da li bi mogli da mu otvorimo vrata svoga doma i kažemo. „Bujrum Poslaniče, i dobro mi došao!“ ili bismo se zastidili onoga što bi Poslanik, s.a.v.s., mogao zateći u našoj kući. Da li bi nas zatekao da klanjamo namaz, učimo Kur’an, činimo zikr ili vrijeme provodimo u besposlici, na društvenim mrežama i web portalima? Da li bi se zastidili zbog našeg međusobnog odnosa, prema roditeljima, djeci, bračnim drugovima, komšijama, prijateljima? Da li bi se zastidili zbog svojih grijeha u kojima se gušimo kao u nabujaloj vodi. Da li bi nas zatekao da se bavimo alkoholom, kockom, nemoralom, lažima, prevarama, mržnjom, spletkama…

U dočeku ovih dana u kojima obilježavamo rođenje posljednjeg Allahovog Poslanika, s.a.v.s., razmislimo o tome kakav bi naš odgovor bio i kakvo opravdanje bismo ponudili Muhammedu, s.a.v.s., da nas zatekne u našem sadašnjem halu, našem ambijentu, našim međuljuskim odnosima, našem odnosu prema Dragom Bogu i prema njemu samome. A kako bi tek Gospodaru odgovor dali. Neka ovi dani o Muhammedu, s.a.v.s., budu dani našeg individualnog i kolektivnog osviješćenja, katarze i vraćanja na put spasa i Allahovog rahmeta.

Autor: Elvedin ef. Ibrahimspahić

Islam.ba