Čitala sam na jednoj internetskoj stranici mišljenja i odgovore ljudi na isto postavljeno pitanje, tj. kako biste iskoristili svoj zadnji dan u životu. Mnogi su se ismijavali sa tim pitanjem, drugi su pisali da bi ludovali, a jako mali broj njih pisao je kako bi te zadnje sate proveo sa voljenima, moleći se Bogu…
Zamislite da vam je rečeno da je danas vaš zadnji dan na ovome svijetu. Imate slobodnu volju da činite šta želite, odriješene ruke i dvadeset četiri sata na raspolaganju. Kako biste ih iskoristili?
Mnogi ljudi žive pod parolom “jednom se živi”, pa nastoje da svoje vrijeme i boravak na dunjaluku iskoriste onako kako oni smatraju da je najbolje, kako bi “ludovali”, živjeli “punim plućima”, ne plašeći se Boga i ne stideći se ljudi. Čitala sam na jednoj internetskoj stranici mišljenja i odgovore ljudi na isto postavljeno pitanje, tj. kako biste iskoristili svoj zadnji dan u životu. Mnogi su se ismijavali sa tim pitanjem, drugi su pisali da bi ludovali, a jako mali broj njih pisao je kako bi te zadnje sate proveo sa voljenima, moleći se Bogu.
Jeste li razmislili o mom pitanju? Šta biste činili da je danas vaš zadnji dan na dunjaluku? A šta ako to zaista jeste tako? Šta ako će upravo neko od onih koji pročitaju ovaj tekst i moje riječi i pitanja upućena vama, biti od onih po čiju će dušu doći Melek smrti u roku od dvadeset četiri sata? Šta ako ste vi ta osoba?
Jeste li spremni da dočekate Meleka smrti? Jeste li danas činili istigfar – molili Gospodara za oprost svojih grijeha? Koliko ste Ga se puta danas sjetili? Kakva je vaša veza sa namazom – koliko često svoje čelo spuštate na sedždu pred Stvoriteljem svjetova? Kakav će biti vaš odgovor kada vas upita za namaz? Hoćete li reći da niste imali vremena za to, da su vam utakmica i odlazak u kafić bili preči od izvršenja Njegove naredbe, ili ćete Mu moći reći da vam ništa nije bilo preče od namaza i padanja Njemu na sedždu?
Kada bi vam u jednu ruku bili dati ključevi cijelog dunjaluka, sa svim njegovim blagom i bogatstvima, i vremenski rok od pedeset osam godina da uživate u tom blagu, a u drugu ruku ključ od džennetskih vrata i mjesto u njemu, sa onim što ljudsko oko nije vidjelo, ljudsko uho nije slušalo, a ljudskom je razumu nedokučivo, zbog silne ljepote, i ponuđeno vam da vječno u tome uživate, koji biste ključ odabrali? Naravno, bez sumnje, vaš je odgovor – džennetski ključ.
Vi imate priliku da dobijete ključ od džennetskih dvora, imate mapu i kartu kako da stignete do njih, imate sve kao na dlanu pojašnjeno, samo je potrebna vaša ljubav prema tome, odricanje od dunjalučkih, prljavih ključeva, i slijeđenje uputa do mirisnog, vrijednog ključa džennetskih dvora. Da biste dobili ovaj ključ ne treba vam diploma, štela, već veza sa Stvoriteljem nebesa i Zemlje, a On je tu za vas u svakom trenutku, i bodri vas.
U dvadesetom ajetu sure El-Hadid, Allah, dželle šanuhu, govori o tome šta je dunjaluk: “Znajte da život na ovom svijetu nije ništa drugo do igra, razonoda, uljepšavanje, međusobno hvalisanje i nadmetanje imecima i brojem djece! Primjer za to je bilje čiji rast poslije kiše oduševljava nevjernike, ono zatim buja, ali ga poslije vidiš požutjela, da bi se na kraju skršilo. A na onom svijetu je teška patnja i Allahov oprost i zadovoljstvo; život na ovom svijetu je samo varljivo naslađivanje.”
Ne budite rob dunjaluka, ne dopustite da vas baci na noge, i ponizi svojim jeftinim trikovima. Ibn Kajjim, rahimehullahu te‘ala, govorio je: “Dunjaluk je lešina, a lav ne jede lešinu.” Živite svaki dan kao da je posljednji, jednom ćete biti u pravu, a šta znate, možda je taj dan bliži nego što možete i zamisliti. Ne odgađajte pokajanje, ne dopustite da vas dunjaluk zarobi svojim prljavim okovima. Imate jednu priliku na ovome svijetu! Ne protratite je trčeći za varljivim i bezvrijednim. Od vas zavisi kakvu ćete završnicu imati: Džennet prostrani ili Džehennem strašni… A vrijeme neumitno teče…
“Sve što je na Zemlji prolazno je, ostaje samo Gospodar tvoj, Veličanstveni i Plemeniti!” (Er-Rahman, 26–27)
Ummu Sara Žužić