Od najdragocenijih stvari u čovjekovom životu je i vrijeme, i bez imalo sumnje svaki vjernik će pred svoga Stvoritelja biti upitan kako ga je potrošio, s kim se družio, i da li je bezposličario? Znači, dio imana (vjerovanja), jeste, da pažljivo vjernik pazi na svoje vrijeme. O vrijednosti vremena i kako ga koristiti govore nam na desetine kur’anskih ajeta, pa čak, do te mjere, da se Uzvišeni Stvoritelj zaklinje u vrijeme. Poznato je da kada nešto Stvoritelj potencira u Njegovoj časnoj Knjizi, vrijednost toga je zaista velika, a kada se zaklinje u nešto onda vrijednost toga je neprocenljiva. A jedna od stvari za koju se plemeniti Stvoritelj zaklinje je upravo vrijeme, gdje u suri Asr, kaže: ”Tako Mi vremena!’’. (Al’ Asr, 1)
Dok, Poslanik, s.a.v.s., u jednoj od predaja je rekao: ”Iskoristi pet stvari prije nego dođe drugih pet: svoju mladost prije starosti, svoje zdravlje prije bolesti, svoje bogatstvo prije siromaštva, svoje slobodno vrijeme prije zauzetosti, i svoj život prije smrti.”(El-Hakim)
Iz hadisa jasno možemo vidjeti da tri od pet nabrojenih stvari čovjekovog života jeste upravo vrijeme, vidimo da čovjek treba iskoristi najbolje moguće mladost prije starosti, zatim svoje slobodno vrijeme prije zauzetosti, i na kraj svoj život koji je zapravo vrijeme, prije svoje smrti. Vrijeme je svakome podjednako dato, a uspjeli su oni koji ga na najbolji mogući način iskoristiti, tako što će se kloniti besmislica i besposlica u svome životu. Besmislica i besposlica u čovjekovom životu imamo puno koje čovjeku oduzima njevogo dragocjeno vrijeme. Od tih besmislica i besposlica su svaki govor od kojih čovjek nema nikakve koristi, a od najružnijih jeste ogovaranje drugih, kloniti se gibeta (ogovaranja),je od sastavih dijelova imana. Kaže Aid el-Karni u njegovom djelu ‘’Ne tuguj’’ da su ljudi koji najčešće šire lažne vjesti i ogovaranje upravo besposleni ljudi, jer su njihovi mozgovi besposleni. Dok, šta čeka one koji ogovaraju, kaže Gospodar plemeniti u Njegovoj časnoj Knjizi: ‘’One koji vole da se o vjernicima šire bestidne glasine, čeka teška kazna i na ovom i na onom svjetu; Allah sve zna, a vi ne znate.’’ (En-Nur, 19)
Također od onoga što čovjeka vodi u besmislicu i besposlicu jeste uplićavanje u ono što ga se ne tiče, dok kloniti se ovakve bolesti jeste od ljepote islama, dok sa druge strane i je i odgovornost pred plemenitog Allaha, dž.š., Koji kaže u Suri, El-Isra: ‘’Ne povodi se za onim što neznaš! I sluh, i vid, i razum, za sve to će se, zaista, odgovarati.’’(El-Isra,36)
Dok, o, ljepoti islama da se čovjek kloni onoga što ga se ne tiče prenosi Ebu Hurejre, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., u hadisu kojeg bileži imam Tirmizi, Ahmed i dr., rekao:‘’Od ljepote i kompletnosti vjere islama jednog čovjeka jeste kloniti se onoga što ga se ne tiče’’ (Imam Tirmizi, Ahmed i dr.)
Također je Poslanik, s.a.v.s., dovio Allahu, dž.š., dovom: ‘’Allahu moj! Utičem Ti se od lijenosti…’’(Tirmizi) O lijenosti govori i jedan od poznatih ashaba Abdullah ibn Mes’ud koji je istice da ljudi koji će najviše grijeha imati na Sudnjemu danu su oni koji su nakviše besposličarili gubeći vrijeme u griješenju i ružnim ružnim poslovima. (Ogranci Imana, str. 406)
Žalosno je što je danas sve više onih koji nemaju prečeg posla od gubljenje i ‘’ubijanje’’ vremena… Oni se brinu za ono za što neće biti pitani, a zaboravljaju na obaveze zbog kojih će biti pitani. Jednom prilikom je Muavija upitao Ahnef ibn Kajsa: ‘’Kako si postao autoritet u narodu, a nisi iz najpoznatijeg, niti najodabranijeg plemena?’’ On mu odgovori:‘’Ne miješam se u ono što me se ne tiče i nezanemarujem poslove koji su mi povjerieni” (Ogranci Imana, str.407) Također još jedna od izreka poznatog učenjaka Aid el-Karnija u svojoj knjizi ‘’Ne tuguj’’ jeste: ‘’Lijen i besposlen čovjek jeste ustvari bolesnik, dok radnik shvata život, i on je istinski sretan.’’ (Ne tuguj, str.204) Također u istoj knjizi navodi pomenuti učenjak: ‘’Ljudi koji svoj dio provedu u igri, zabavi i besposlici misle kako će usrećiti svoje duše. Oni nisu svjesni koliko će tešku i veliku cijenu za to platiti, jer čovjek je biće sredine, umjerenosti između ozbiljnog rada, pregalaštva i odmora, zabave.’’ (Ne tuguj, str.218)
Među velikim misliocima u antičkoj Grčkoj je rad bio nepoželjan. Aristotel je posao postavio kao suprotnost slobodi; Homer je besposlicu starogrčkog plemstva opevao kao cilj kojem treba težiti. Dok, u 16. Vjeku Martin Luter je besposlicu proglasio grehom. Čovek je rođen da bi radio, napisao je Luter. Rad je „božja služba“ i u isto vreme „životni poziv“. U anglo-saksonskom puritanizmu rad važi kao znak da ste izabrani od Boga. To je ubrzalo nastanak kapitalizma. (Preuzeto sa www.dw.com)
Vidimo da Kur’an časni i hadisi plemenitog Poslanika, s.a.v.s., i također izreke učenih ljudi, da zaista lenjost, besposlica, besmislica donosi samo štetu čovjeku i ništa drugo. Dok, šta Kur’an časni hadisi poslanika i mišljenja pametnih glava govori o radu?
Kaže Allah, dž.š., u El-Mulk: ”On vam je Zemlju pogodnom učinio, pa hodajte predjelima njezinim i hranite se onim što On daje i pred Njim ćete biti skupljeni!’’
Dok prenosi imam Buhari u svome Sahihu da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Niko od vas ne pojede ništa bolje od onoga što je zaradio svojim rukama…’’(Buhari)
Dok drugi halifa Omer ibn Hattab, r.a., se jednoga dana obratio ashabima rekavš im ‘’Neka niko od vas ne sjedi i ne traži opskrbu (ne boreći se da preživi), govoreći: ‘’Gospodaru podari mi opskrbu!‘’ I dobro znajte da se neba nece pasti ni zlato ni srebro’’(Ihja’Ulumud-din, El-Gazali)
