Šta uraditi sa pronađenim novcem?
Preuzimanje pronađene tuđe imovine u posjed s ciljem da se sačuva i preda vlasniku tretira se pohvalnim djelom u našem mezhebu. To se smatra jednim vidom saradnje u dobru. Svevišnji kaže: “Sarađujte u dobročinstvu i bogobojaznosti…”. Vjerovjesnik a.s. u jednom hadisu veli: “Allah pomaže čovjeku sve dok on pomaže drugima.” (Muslim) Ovaj propis se odnosi na osobu koja je sigurna u sebe, tj. da je vjeran čuvar emaneta te da se boji da bi pronađena imovina mogla dospjeti u ruke nekog nepoštenog čovjeka koji će je prisvojiti za sebe. Ako se ne boji da će pronađeni predmet propasti, uzimanje u posjed je samo dozvoljen, ali ne i pohvalan postupak. Ukoliko namjerava pronađenu imovinu uzeti za sebe, tada je taj postupak zabranjen (haram). “Zalutalu (izgubljenu) stvar uzima samo onaj ko je zalutao, osim ako oglasi pronalazak” – kaže Vjerovjesnik u jednom hadisu. Pronađena imovina ima tretman emaneta (predmet na čuvanju kod drugoga) u rukama pronalazača posjednika. Odgovara za štetu na imovinu samo ako je uzrokuje svojim nemarom. Pronalazač je dužan obznaniti da je pronašao izgubljenu tuđu imovinu na prigodan način. U konkretnom slučaju pronalazač je pogriješio što je uzeo pronađenu imovinu u posjed s namjerom da je koristi za sebe, a ne da je sačuva i preda vlasniku. Zbog tog grijeha treba učiniti teobu (pokajanje), a potom uraditi ono što je propustio učiniti neposredno nakon pronalaska: oglasiti pronalazak izgubljene imovine. Ukoliko se vlasnik javi i dokaže vlasništvo, treba mu predati imovinu i zatražiti halal za učinjeni propust oglašavanja pronalaska. Ukoliko je imovinu iskoristio za svoje potrebe, dužan je nadoknaditi njenu vrijednost. Ako se vlasnik ne javi, imovinu treba podijeliti u njegovo ime siromasima. Pronalazač nije dužan dati zekjat na pronađenu izgubljenu imovinu, jer ona nije njegovo vlasništvo. Ovo su ukratko najvažniji šerijatski propisi o pronađenoj tuđoj imovini.
Na pitanja odgovara muftija prof. dr. Enes Ljevaković Fetva-i emin Vijeća muftija Islamske zajednice
