– Rijec ‘’Ahlak – Lijepo ponašanje’’ podrazumjeva čovjekov narav i samovoljno se lijepo ponašati i izbjegavati svaku vrstu lošeg, grubog ponašanja prema svakim u društvu.
Lijepo ponašanje muslimana nije nešto sporedno u islamu nego temelj i suštinski dio čovjekovog imana i njegovog vjerovanja, čak je jedna cela grana u vjeri islama posvećena čovjekovom ponašanju, njegovom edebu-ahlaku i nazvana je: ‘’Ilmul-Ahlak’’ – (Islamska nauka o moralu). Jednoga dana je Allahov Poslanik alejhi selam bio upitan koj je najbolji vjernik pa je odgovorio:’’Onaj koji se najbolje ponaša.’’ (Ebu Davud, 4682.)
Nisu svi ljudi isti, velika je različitost ljudi, počevši od razlika u boji, jezicima, zatim oni koji su bogati, siromašni, ugledni, manje ugledni, zatim: razlika u vjerovanju, ali svi ljudi mogu imati jednu zajedničku tačku, a to je lijepo ponašanje. Iako se ljudi međusobno razlikuju; Allah naređuje robovima da se lijepo odnose prema svim ljudima pa čak i ako oni pripadaju drugoj vjeri, jer upravo lijepo ponašanje, lijepi ahlak može biti razlog za prihvatanje vjeru islama od nemuslimane. Pored lijepog ponašanja prema nemuslimanima takodje nam je dozvoljeno dobročinstvo i pravednost prema njima: “Allah vam ne zabranjuje da činite dobro i da budete pravedni prema onima koji ne ratuju protiv vas zbog vjere i koji vas iz zavičaja vašeg ne izgone – Allah, zaista, voli one koji su pravični.” (El-Mumtehina, 60/8.)
Kada je u pitanju lijepo ponašanje prema ljudima u vjeri islama nema opravdanja ili prava da se loše ponaša prema ljudima i da na taj način udovoljava svome ličnom interesu, zeljama, egu i da širi mržnju. Često čovjek pokupi nervozu na poslu u društvu prijatelja ili na drugim mjestima pa tu nervozu prenese u svojoj porodici i na taj način se grubo ponaša prema svojoj porodici tako što podiže glas i širi nervozu i negativnu energiju u porodici. Dok je islam taj koji ističe izričitu važnost lijepog ponašanja prema porodici, prema svojim članovima porodice i nipošto ne dozvoljava podizati glas i širiti nervozu medju ukućanima, a pogotovo prema svojoj majci. Što se tiče lijepog ponašanja prema porodici i svojim ukucanima kaže Poslanik, a.s.:‘’Najbolji od vas je onaj ko je najbolji prema svojoj porodici, a ja sam najbolji prema svojim ukućanima.’’ (Tirmizi, 3895.)
Često se dešava da i sredina ispašta zbog čovjekovog lošeg i neprimernog ponašanja prema prirodi i okolini u kojoj živi. Islam je taj koji podstiče ljudi na uređenje i unapređivanje životne sredine u kojoj živi i zabranjuje uništavanje svega što je dobro, bilo to uništavanje životinjskog ili biljnog svjeta. Uzvišeni Gospodar Svjetova u bilo kojoj sferi života ne voli nered. Pa kaže u Kur’anu časnom: ‘’A Allah ne voli nered.’’ (El-Bekara, 2/205.)
Bez imalo sumnje veliku brigu i pažnju okolini i životnoj sredni vodio je i Allahov Miljenik, a.s., pored njegove velike brige za životnu okolinu, takođje je savjetovao i ashabe da se o njoj brinu, čak do te mjere da se jednoga dana obratio svojim drugovima: “Ako nastupi Smak svijeta, a u ruci nekog od vas bude sadnica palme, neka je zasadi, ako uspije prije nego što ga zahvati Smak svijeta.”(Ahmed, 12981)
Pripremio: Dr. Mirsad Aslani
