PSIHOLOG EMINA KUČUK: Šta je stres i kako se manifestuje?

Stres je jedan od termina koji najčešće koristimo u modernom rječniku. Često stres spominjemo u negativnom kontekstu, kao da je stres neko nepoznato čudovište koje nas vreba stalno i nikada ne odlazi od nas. Šta i ko je zapravo stres?
Stres je povezan sa svim vidovima aktivnosti i mogli bismo da ga izbjegnemo jedino kada ništa ne bismo radili. Stres je svaka promjena u vanjskom okruženju ili u našem tijelu, koja utječe na nas, pozitivno ili negativno, odnosno fizička i psihička reakcija organizma na svaki podražaj koji remeti uobičajenu homeostazu organizma. Akutni stres brzo prolazi i ne ostavlja posljedice. Hroničan stres definira se kao stanje dugotrajne napetosti usljed koje se javljaju psihosomatske reakcije čija je posljedica opće pogoršanje zdravstvenog stanja, osjećaj frustracije, mentalna i fizička iscrpljenost. Stres potiče od engleske riječi stress, što znači udarac.

Da li ga je moguće predvidjeti? Postoje li osobe koje su prirodno otpornije na stres? Da li je moguće otkloniti sve uzročnike koji uslovljavaju nastanak stresa? – sve su ovo važna pitanja vezana za stres.

Čini se da definiciju stresa može da odredi veliki broj ljudi, mada je stručnjacima teško da oblikuju njegovu opštu teorijsku koncepciju. Ipak od mnogobrojnih definicija moguće je izdvojiti onu koja kaže da je stres “psiho-fizičko stanje u koje čovjek zapada u otežanim prilikama i situacijama.” Stresom se naziva opšta reakcija, odnosno skup različitih reakcija koje se javljaju kao posljedica zahtjeva za reagovanjem na izmijenjene uslove iz spoljašnje sredine. Naučnik Selye je procese koji se odigravaju u organizmu nazvao stresnim reakcijama tj. stresom, a činioce koji dovode do stresa nazvao je stresorima. Razlikovao je dvije vrste stresa: (1) Eustress koji je u emocionalnom smislu prijatan i doprinosi zdravlju i (2) Distress koji je neprijatan i ugrožava zdravlje.

Prema jednostavnom modelu koji je predložio McGrath, stres se sastoji od četiri faze:

Faza 1: zahtjev okoline. U prvoj fazi procesa stresa određeni zahtjevi se postavljaju pred pojedinca.

Faza 2: doživljavanje zahtjeva. Ne doživljavaju svi ljudi zahtjeve na isti način. Ponovo je do percepcije situacije, a kao što smo naveli, svi imamo različitu percepciju situacije.

Faza 3: treća faza procesa stresa je fiziološka i psihološka reakcija na doživljaj situacije u kojoj se osoba nalazi. Ako osoba osjeća da postoji veliki raskorak između traženog i onoga što sama mora da učini da bi odgovorila na zahtjev javlja se osjećaj uplašenosti koji povećava stanje zabrinutosti (kognitivnu zabrinutost) i fiziološku aktivacijju (somatski osjećaj zabrinutosti) ili oboje.

Faza 4: posljedice u ponašanju, stvarno ponašanje pojedinca pod stresom, tj. eskalacijom stresa.

Reakcije na stres

Alarm – prvi odgovor na stres je izlučivanje hormona kateholamina (adrenalina) i kortikostereoida (kortizona) iz nadbubrežne žlijezde. Ovi hormoni imaju za cilj brzo oslabađanje energije – glukoze (iz rezerve glikogena iz jetre), da bi tijelo moglo da odreaguje aktivacijom mišića. To je naša praiskonska reakcija ostala još iz vremena kada je čovjek morao da bježi i da se bori kada je napadnut. U današnje vrijeme čovjek ne bježi niti se bori ali je reakcija ostala ista.

Rezistencija ili adaptacija – stres traje dugo i ne prestaje. Hormoni podstiču imunitet da se bori, podstiču srce da radi još jače i brže, podstiču suženje krvnih sudova, podstiču lučenje kiselina u želucu, smanjuju san, izazivaju ustreptanost, teškoće s disanjem i pokreću tijelo da proizvodi glukozu. Samim tim tijelo je spremno na borbu, a fizičke borbe nema. Šećer u krvi je povišen, povećano je lučenje beta endorfina, dopamina, noradrenalina.

Zamor – sve ima svoje trajanje pa i spremnost tijela da odgovori na stres. Imunitet s vremenom slabi te slijede prehlada ili druga ozbiljna oboljenja. Pojavljuje se povišen krvni pritisak, aritmija srca, čir na dvanaestopalačnom crijevu, nesanica. Kod žena dolazi do poremećaja u menstrualnom ciklusu, a kod muškaraca dolazi do erektilne disfunkcije ili drugih poremećaja. Ustaljen zamor dovodi do lošeg raspoloženja, anksioznosti, a kasnije i depresije.

Bolest – javlja se ako stres traje i tokom faze zamora. Pad imuniteta dovodi do pojave oboljenja kojem se ne zna uzrok, a dijapazon različite simptomotalogije postaje sve veći.

Kada je tijelo izloženo povredi ili prijetnji, posljedica toga je sklop fizioloških promjena koje se općenito nazivaju stresnim reakcijama ili naprosto stresom. Svi stresori bilo psihološki (gubitak posla) ili fiziološki (npr. dugotrajna izloženost hladnoći) izazivaju vrlo sličan sklop fizioloških promjena, međutim kada je riječ o bolesti, najčešće se misli na hronični psihološki stres (Karniol i Ross, 1996).

Hans Selye je 50-ih godina prvi put opisao stresne reakcije i ubrzo uočio njihovu dvojaku pririodu. Kraktoročno gledajući stresna reakcija izaziva prilagodbene promjene koje životinji pomažu pri reagiranju na stresor (npr. pokreću izvor energije, sprečavaju upalu i jačaju otpornost na zaraze) dugoročno stresna reakcija ima nepovoljno djelovanje.

Piše: Emina Kučuk, psiholog

Izvor: Islam.ba