„Post ima tri stepena: post običnih masa, post posebnih, i post posebnih među posebnima. Što se tiče posta običnih masa, to je suzdržavanje stomaka i spolnog organa od zadovoljavanja strasti. Što se tiče posta posebnih, to je suzdržavanje pogleda, jezika, ruke, noge, sluha, vida i ostalih dijelova tijela od grijeha. Što se tiče posta posebnih među posebnim, to je post srca od niskih želja i misli koje ga udaljavaju od Allaha, i potpuno odvraćanje srca od svega mimo Allaha. Tumačenja ove vrste posta su izložena na drugom mjestu.
U adabe posta posebnih spada spuštanje pogleda, čuvanje jezika od govora koji nekog može uznemiriti, bilo da je to zabranjeni, pokuđeni ili halal govor koji je beskoristan, i čuvanje ostalih dijelova tijela. U hadisu kojeg bilježi Buharija stoji da je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: ‘Ko ne ostavi ružan govor i postupanje po njemu, neka zna da Allahu ništa ne treba njegovo ostavljanje hrane i pića.’[1] To znači da Allah neće mari za njegovo djelo, i da neće pogledati u njega, jer se on suzdržao od onoga što mu je inače halal u vremenima u kojima ne posti, a nije se suzdržao od onoga što mu je u osnovi uvijek haram.
U adabe posta spada i to da se čovjek ne treba prejedati u toku noći, već treba jesti odmjereno, jer insan nije napunio posudu goru od stomaka. Ako se čovjek prejede na početku noći, nije ni za šta sposoban u ostatku noći, a ako se najede na sehuru, nije ni za šta sposoban skoro do podne. To je zato što puno hrane izaziva lijenost i malaksalost, tako da čovjek propusti poentu posta, jer je poenta posta da čovjek osjeti slast gladi i da ostavi ono što mu duša želi.
Što se tiče dobrovoljnog posta, znaj da se on praktikuje u dobrim danima, od kojih se neki ponavljaju jedanput godišnje, poput posta šest dana mjeseca ševvala poslije ramazana, ili dana Arefata, Ašure i deset dana mjeseca zul-hidždžeta i muharrema; neki se ponavljaju svakog mjeseca, poput prvog, srednjeg i posljednjeg dana, i ko bude postio na početku, sredini i kraju mjeseca lijepo je postupio; s tim da je bolje da posti tri bijela dana.
Neki od tih dana se ponavljaju svake nedjelje, poput ponedjeljka i četvrtka, a najbolji post je Davudov post, a.s., koji je postio svaki drugi dan, i to u sebi objedinjuje tri cilja:
a) Da se duši da njeno pravo u danu u kojem ne posti, a da se posveti ibadetu u danu u kojem posti. Tako se spaja između njenog prava i njene obaveze, i to je pravedno;
b) Da dan jela bude dan zahvalnosti, a dan posta – dan strpljivosti, a iman se sastoji od dvije polovine: zahvalnosti i strpljivosti;
c) Ovaj post je korsiniji u borbi protiv prohtjeva duše, jer se premesti u drugo stanje kad god se navikne na jedno.“[2]
[1] Muteffekun alejh.
[2] Vidjeti: Muhtesaru minhadžil-kasidin, 47-48.
Pripremio: Ersan Grahovac, prof.
Num
