Odgojiti muško djete znači odgojiti jednu osobu, dok odgojiti žensko djete ujedno znači i odgojiti jednu porodicu, odnosno čitavo društvo. Zato islam podstiče ka valjanom moralnom odgoju, obrazovanju i svakom drugom segmentu razvitka. A ujedno ako je žensko djete to i otvara daljne mogućnosti roditelja da zadobije vječni džennet. Božiji vjerovjesnik, a.s., je nagovjestio blagoslov dženneta, kao nagradu onome ko se poraduje svojoj kćeri, pa je lijepo dočeka, uz svu pažnju je lijepo moralno odgoj, pruži joj svu pažnju i pomoći u njenom obrazovanju i brine o njenoj udaji.
Koliko je ćerka bitna i vrijedna za roditelje možemo vidjeti i iz predaje Ukbe ibn Amira, koji veli: ”Čuo sam Allahovog poslanika, da je rekao: ”Ko ima tri kćerke i bude ustrajan u njihovom odgoju, hrani ih, poji i odijeva sukladno svojim mogućnostima, one će mu biti brana od Džehenema na Sudnjemu danu.” (Ibn Madža).
Kur’an časni posebno štiti žensko novorođenče od starih loših tradicija gdje se žene uglavnom nisu cijenile i gdje se smatraju teretom. Islamska pedagogija ovakav vid ophođenja prema žensko novorođenče odbacuje, te njeno rođenje smatra kao veoma lijepa stvar, te joj daruje puno pravo na nasleđe oca svoga, svoga brata i muža, da posjeduje apsolutno pravo na njenu ličnu imovinu u potpunoj neovisnosti od svoga supruga. Tako da, sva prava koja su zagarantovana muškome djetetu, su potpuno zagarantovana i ženskom, uz to, veča pažnja u njenom moralnom i edukativnom odgoju, jer će ona sutra svojoj porodici biti odgajatelj i biti povod odgoja jedne ćitave porodice.
Dr. Mirsad Aslani, “SOCIOLOŠKA I RELIGIJSKO-PEDAGOŠKA ULOGA ŽENE (MAJKE) U PORODICI U SAVREMENOM DRUŠTVU“, Predsjedništvo Islamske zajednice R. Kosova, Priština, 2022.
