5 – POSLANIKOVE, A.S., METODE U ODGOJU DJECE

Autor: Prof. ass. dr. Musa Vila
Prijevod: Dr. Mirsad Aslani

POSLANIKOVE, A.S., METODE U ODGOJU DJECE

  Prva metoda:
  Roditelj kao uzor djetetu

  Djeca su odraz svojih roditelja i najbolje uče od onoga koga najviše vole. U većini slučajeva, dijete imitira i slijedi svoje roditelje. Tako da, roditeljsko ponašanje ima preveliki uticaj na dijete. 
 Roditelji svojim uticajem mogu promijeniti čak i narav svoga djeteta. Poslanik, a.s., je rekao: “Roditelji su ti koji odgajaju dijete da bude Jevrejin, kršćanin ili vatropoklonik.” Ovim Poslanik, a.s., podstiče roditelje da budu najbolji primjer u svakom segmentu, pogotovo imati iskren pristup u odgoju svoje djece. Prenosi Ebu Hurejre, r.a., da je Poslanik, a.s., rekao: “Onaj koji kaže djetetu, dođi da ti nešto dam, a onda mu ništa ne da, to je laž (prevara).” U jednoj drugoj predaji prenosi se od Abdullah bin Amira, r.a., da je rekao: “Jednoga dana dok je u naš dom bio Poslanik, a.s., pozvala me majka i rekla mi: Dođi ovamo da ti nešto dam! Poslanik, a.s., je upita: Šta želiš da mu daš? Želim mu dati jednu hurmu, odgovori moja majka. Pa joj Poslanik, a.s., reče: "Ako pozoveš dijete i ništa mu ne daš, upisat će ti se ko laž.”

  Djeca nasljeđuju ponašanje odraslih i u tome ih oponašaju. Tako da, ako djeca vide svoje roditelje da su iskreni, onda će se

razvijati i odgajati u iskrenosti, i u drugim vrlinama. To nam najbolje ilustrira ovaj primjer: “Ibni Abbas, r.a., kada je bio dijete, plakao je kako bi spavao kod svoje tetke Mejmune. Poslanik, a.s., je ustao noću, uzeo abdest iz jedne posude, zatim je počeo klanjati namaz. Potom je ustao i Ibni Abbas, r.a., abdestio se isto kao i Poslanik, a.s., i vezao se na lijevu stranu. Onda se Poslanik, a.s., prebacio na desnu stranu…”.
Iz ovog primjera možemo doći do zaključka da dijete postupa po uzoru na odraslu osobu. To znači da dobar uzor ima uticaj na dijete. Od roditelja se zahtjeva da budu dobri odgajatelji,
jer se njihova djeca razvijaju i odgajaju onako kako se roditelji ponašaju i ophode. Također se od roditelja zahtjeva praksa i izvršavanje Allahovih, dž.š., naredbi i Poslanikovih, a.s., savjeta, kako u ponašanju, tako i u praksi, i što je više moguće da ovo ponašanje bude svestrano, u svakoj pori života, jer djeca u
svakom momentu prate svoje roditelje. Često pogrešno mislimo da su to samo djeca, mala stvorenja, koja ne razumiju i nisu svjesna.

Druga metoda:
Iznalaženje pravog vremena za savjet

Pravo i adekvatno vrijeme za savjetovanje djece ima veliku i važnu ulogu. Ako roditelji budu u stanju da prepoznaju pravo vrijeme kada će dječja srca primiti njihove savjete, onda nema sumnje da su ovim postupkom postigli dobar rezultat u praktičnom odgoju svoje djece. Poslanik, a.s., bio je uvijek precizan u odabiru pravog i adekvatnog vremena u savjetovanju djece. On je vrlo uspješno odgajao djecu, njihovo ponašanje, i gradio lijep i zdrav moral. Poslanik, a.s., nas podučio koja su tri najbolja vremena za savjetovanje djece, a to su:

1. Šetnja ili putovanje

Prenosi se da je Ibn Abbas, r.a., rekao: “Jednoga dana bio sam na putovanju s Poslanikom, a.s., pa mi je rekao: “O mladiću! Želim ti dati nekoliko savjeta …” Ova predaja nam kazuje da je Poslanik, a.s., savjetovao Ibn Abbasa, r.a., tokom putovanja, dok su zajedno putovali.

2. Savjetovanje prilikom objeda

Često puta se dijete nepravilno ponaša tokom objeda, pa čak se desi da pravi nepristojne gestove, do te mjere da naruši i osnovni kodeks islamskog ponašanja. S druge strane, ako roditelj konstantno ne prati svoje dijete tokom ishrane, kako bi ga savjetovao i popravio njegove ispuste, onda će djetetu zauvijek ostatineke loše navike. Također, ako roditelji tokom ishrane ne budu provodili vrijeme sa svojom djecom, onda bi to bilo gubljenje vremena, jer je to jedna od najboljih prilika za davanje savjeta i smjernica svome djetetu.Poslanik, a.s., je zajedno jeo sa svojom porodicom. Tokom ishrane bi uviđao razne greške. Te bi greške uklanjao na jedan veoma blag način, i time pozitivno uticao na dječji razvoj. Omer bin Ebi Seleme, r.a., o ovome je govorio: “Bio sam mlad (dijete), u kuć i Poslanika, a.s. Svojim rukama sam uzimao hranu iz čitave posude. Onda mi Poslanik, a.s., reče: “O mladiću! Pomeni ime Allaha, dž.š., jedi desnom rukom i ono što je ispred tebe.”(Buhari). Tokom raznih manifestacija, ashabi bi sa sobom vodili i svoju djecu, pogotovo onda kada bi uzimao učešće i sam Poslanik, a.s. Tako su se njihova djeca odgajala, sticala korisna znanja, opšta pravila i norme ponašanja. Ujedno su korak po korak sticala svojstva i osobine odraslih.

3. Vrijeme kada je dijete bolesno

Bolest umekšava ljudska srca, a ponajviše dječja srca koja su nježna i u procesu formiranja. U situaciji kada se dijete razboli, ono mijenja svoj prirodni karakter i time se ukazuje prilika da se isprave njegove greške u moralu i ubjeđenju. Najlakši način da se promjeni prirodni karakter djeteta i omekšati mu srce i dušu jeste dok je u stanju bolesti.
O ovome nas najbolje podučava Poslanik, a.s., koji je posjetio jedno jevrejsko dijete, koje je bilo bolesno i pozvao ga da prihvati islam. Ova posjeta je bila smiraj tom djetetu. Prenosi se da je Enes, r.a., rekao: “Jedan mladi Jevrej je služio Poslanika, a.s., i nakon toga se razbolio. Poslanik, a.s., mu otišao u posjetu, sjeo pored njegove glave i rekao mu: “Primi islam (spasi se). Nakon toga dijete ugleda roditelja. A on (roditelj) mu reče: “Slušaj Ebu Kasima (Poslanika, a.s.).” Nakon toga prihvati islam. A onda Poslanik,a.s., reče: “Neka je hvala Allahu, Koji je spasio jednu dušu vatre džehennemske.” Iz ovoga primjera možemo vidjeti da je dječak služio Poslanika, a.s., i on ga nije pozivao u islam, sve dok nije pronašao priliku da ga pozove. Prilika je bila, upravo, njegovo bolesno stanje. Ovaj postupak Poslanika, a.s., nam služi kao primjer i model kako čovjek treba biti strpljiv i mudar prilikom pozivanja u islam, a posebno nam pokazuje kada je najpogodnije vrijeme da se usadi iman, da se postigne dobar odgoj u pravo vrijeme.

Ovo su bila tri posebna vremenska perioda kada je najprikladnije upućivati, odgajati i graditi dječju ličnost. Postoje i drugi vremenski periodi, u ovisnosti od ambijenta, situacije i uslova, koji mogu poslužiti roditeljima za razvoj i edukaciju djece.

 Treća metoda:
 Pravda i ravnopravnost prema djeci

 Ovo je treći stub, i ujedno poziv roditeljima da posebno obrate pažnju na pravedni i ravnopravni odnos prema djeci, kako bi ih uspješno odgojili. Ovo je ujedno i poticaj da djeca čine dobročinstvo i što više uvažavaju svoje roditelje. 
 U tom smislu, potrebno je dobro poznavati dječja osjećanja, jer se desi da roditelj nekad više posveti pažnje i prevagne ka određenom djetetu. Ovakvo ponašanje kod djece može izazvati zavist, ljubomoru i druga loša svojstva, koja će se kasnije roditelju obiti o glavi. Ovakav vid ponašanja možemo vidjeti u Kur'anu časnom, kao što je primjer Jusufove, a.s., braće, koji, kada su uvidjeli posvećenost njihovog roditelja prema Jusufu, a.s., optužiše svoga oca za nepravdu. O ovome govori Uzvišeni Stvoritelj: “Kada oni rekoše: “Jusuf i brat njegov draži su našem ocu od nas, a nas je čitava skupina. Naš otac, zaista, očito griješi.” (Jusuf, 8.).
Ljubomora Jusufove braće ostavila je veliku posljedicu na porodicu, do te mjere da je Jusuf bio bačen u bunar, iako nije bio kriv, dijete nije uradilo niti jedan grijeh. Jedini grijeh je bio

to što ga je otac volio više od njegove braće. Tako da roditelj, koliko god savjetovao, upućivao, zastrašivao i sl., sve je bezvrijedno dok ne bude pravedan i ravnopravan prema svima, bilo to materijalno, bilo duhovno; na bilo koji način ne smiju biti pristrasni prema nikome.
U vezi s ovim, i Poslanik, a.s., nas je podučio jednom pravilu o važnosti dobročinstva roditelja prema evladu i obrnuto, a to pravilo je pravednost i jednakost. Rekao je Poslanik, a.s: “Budite pravedni prema djeci, budite pravedni prema djeci, budite pravedni prema djeci.” Također je rekao: “Budite pravedni prema djeci u podjeli (imovine), onako kako bi ste željeli da oni budu pravedni u dobročinstvu i ponašanju prema vama.” (Ibn Ebi Dunja).

Iz navedenog možemo doći do zaključka da je zabranjeno imati nepravedan odnos prema djetetu. A još gore je isticati jedno od drugog, jer ovo isticanje može prouzrokovati neprijateljstvo, ljubomoru i međusobnu mržnju. Ovakav vid ponašanja vremenom može prouzrokovati međusobno udaljavanje jednih od drugih i kidanje rodbinskih veza. Enes, r.a., je rekao: “Jedan čovjek je sjeo pored Poslanika, a.s. Kada je stigao njegov sin, on ga poljubi i postavi ga pored sebe. Onda pristigne njegova kćerka, ali je nju postavio pored svoga sina. Nakon ovakvog postupka, Poslanik, a.s., mu reče: "Nisi bio pravedan prema njima.”

Postavlja se pitanje, ima li institucije ili odgojne škole bilo gdje, u čitavom svijetu, koja poziva na pravednost, lijepo ponašanje, ljubaznost i nježnosti prema djeci? U većini slučajeva dešava se, da se djeca posvađaju, međusobno vrijeđaju, pa čak i potuku. U ovakvim slučajevima mora se umiješati i roditelj, dodijeliti pravdu, boriti se protiv zla i biti ravnopravan prema svima. Poslanik, a.s., je jedne prilike posredovao između dvoje zavađene djece. Popravio je njihovo loše ponašanje, a odrasle je upozorio da se klone okrutnosti u svim njegovim oblicima i kada god se okrutnost pojavi, pravda je ta koja treba pobijediti.
Nakon svega navedenog, možemo kazati, blago li iskrenim i pravednim roditeljima, marljivim odgajateljima za nagradu koja
ih čeka na Sudnjem danu. Prenosi se od Amr bin El-Asa, r.a., da je Poslanik, a.s., rekao: “Pravedni će biti kod Allaha na minberima od svjetlosti. To su oni koji su bili pravedni u upravljanju, prema svojim porodicama i u onome što im je povjereno.” (Muslim).

ČETVRTA METODA:
PRAVA DJECE

Dati pravo koje pripada djetetu, prihvatiti tu činjenicu i dati mu do znanja da ono ima svoja prava, djetetu podiže moral i čini ga stabilnijim. Iz ovakvog odnosa, dijete nauči da u životu treba davati, ali i uzimati. Također iz ovakvog roditeljskog ponašanja dijete u roditelju vidi pravi primjer kojeg treba slijediti,
ali i nauči da ono ima svoje pravo koje mu pripada. S druge strane, ako roditelj bude postupao suprotno ovome, to će uticati
negativno na razvoj djeteta. Prenosi Sehl bin Sead, r.a., da su: ‘Poslaniku, a.s., donijeli jednu posudu s vodom. S njegove desne strane se nalazio jedan dječak, dok su s njegove lijeve strane bili stariji ljudi. Poslanik, a.s., upita dječaka: Da li dozvoljavaš da dam prednost njima (starijima) da piju vodu. Dječak odgovori: Ne! Tako mi Allaha, o Allahov Poslaniče! Dobro koje dolazi od tebe ne dam nikome! Onda mu Poslanik, a.s., dadne posudu da pije. (Buhari). Iz ovoga primjera vidimo da mladima ne smijemo uzurpirati njihovo pravo, ne uvažavati njihovo mišljenje i trud. U vezi s
ovim možemo, također, navesti i primjer Abdullaha bin Mesuda, r.a., koji prenosi da mu je Poslanik, a.s., rekao, da će ga podučiti nekim riječima koje su veoma sadržajne i korisne. Poslanik, a.s., mu reče: “Obožavaj samo Allaha, budi s Kur’anom gdje god bio. Prihvati istinu od koga god ti bude došla, bio on mlad ili odrastao, pa čak i ako ga prezireš. Kloni se lošeg, bilo da dolazi od mladih ili starih, pa čak i ako ih puno voliš.” Iz pomenute predaje možemo vidjeti da se istina treba prihvatiti pa čak i ako dolazi od djece.

Imam Ebu Hanife ugleda jedno dijete kako se igra s blatom, pa mu reče: Pazi se da ne upadneš u blato. A dječak mu odgovori: Pazi se ti da ne klizneš, jer, ako ti klizneš, za tobom će kliznuti čitav svijet. Ebu Hanife, r.a., je ostao iznenađen ovim odgovorom djeteta, a ujedno i zabrinut. Nakon ovog događaja Ebu Hanife nije izdao niti jednu fetvu, a da prije toga nije studiozno proučavao cijelih mjesec dana sa svojim učenicima. Kada su proglasili Omera ibn Abdul-Aziza za halifu, dolazile mu razne delegacije kako bi mu čestitali. Na čelu jedne od delegacija bio je jedan dječak, koji mu je u ime delegacije čestitao. Omer mu reče: Zar nije mogao tvoj narod postaviti nekog

mlađeg od tebe da predvodi delegaciju?! Dječak mu odgovori: O predvodniče muslimana! Ako je sve u godinama, onda na
tvome mjestu bi trebalo da stoji neko stariji od tebe, a ne ti! O predvodniče muslimana, zar vam nije poznato da se čovjek sastoji od dva mala djela: jezik i srce! Halifa mu reče: Nastavi da me savjetuješ! Dječak je nastavio da savjetuje Omera sve dok nije zaplakao.

 Iz ovoga jasno vidimo da su veoma istaknuti ljudi, čistih duša, mudrih i učenih glava, prihvatali savjete i uputstva od

strane djece. Slušali su njihove savjete veoma pažljivo i skromno, okoristili su se i dosta toga promijenili u razmišljanju i metodi rada. Dakle, i dijete ima svoje mišljenje, stav i pravo.

PETA METODA:
RODITELJSKA DOVA

Jedna od najbitnijih preporuka roditeljima jeste dova za svoje dijete. Roditelji moraju imati u vidu vrijeme kada se dova najviše
prima i to da se roditeljska dova ne odbija. Poslanik, a.s., je rekao da je dova roditelja kod Allaha primljena. Dovom se povećava
milost koja izvire iz roditeljskog srca. Oni se pažljivo obraćaju Allahu, da im djeci da izlaz iz teških situacija i podari dobru budućnost. Ovo je bila metoda svih Božijih poslanika.
Suprotno ovome, proklinjati i doviti protiv svoje djece jeste veoma ružno i zabranjeno djelo u islamu. Koliko god nam izgledao neozbiljno proklinjati svoje dijete, u osnovi je i opasnije nego što izgleda, jer, našim proklinjanjem mi rušimo njegovu budućnost, a to je ujedno i propast za roditelje.
Poslanik, a.s., je roditeljima zabranio proklinjanje i upućivanje dova protiv svoje djece, i da je to u suprotnosti sa islamskim
moralom i poslanikovim odgojem. Ovo najbolje vidimo iz prakse Poslanika, a.s., u Taifu, kada je pozivao ljude. Nakon svega što se desilo, on nije dovio protiv njih, već je uputio dovu: “O Allahu, učini da od njihovog potomstva bude onih koji će obožavati samo
Allaha i neće mu širk činiti.” Ovu Poslanikovu a.s., nadu i dovu nakon izvjesnog vremena, Allah dž.š., je pretvorio u stvarnost.”
Prenosi Džabir, r.a., da je Poslanik, a.s., rekao: “Ne dovite protiv sebe, niti protiv vaše djece, niti posluge, niti protiv vašeg imetka. Ako se u tom momentu podudari vrijeme kada se dova
prima, Allah će vam ispuniti ono što budete tražili.” (Ebu Davud)
Imam El-Gazali u svojoj knjizi: “El-Ihja” govori o jednom čovjeku koji je došao kod Abdullaha bin El-Mubareka kako bi mu se požalio da mu je sin neposlušan. A Abdullah mu reče: Da li si nekad dovio protiv njega? Da, odgovori čovjek. Onda mu Abdullah reče: Ti si sam uništio svoje dijete! Umjesto da čovjek svojim dovama bude razlog uništenja i
propasti svoga djeteta, neka bude povod njegove uspješnosti i pravilnog odgoja, onako kako je djelovao Poslanik, a.s., koji je
uvijek dovio za dobro ljudi, djece i omladine, pa mu je Allah primio dove i davao blagodati i prosperiteta u njihovim životima, kako u imetku, tako i u poslu i boljoj budućnosti.
Ibn Abbas, r.a., govori da kada je bio mali, Poslanik, a.s., ga približio k sebi a onda mu je proučio dovu: “O Allahu! Daj mu duboko razumijevanje vjere, i poduči ga tumačenju Kur’ana!” I doista je Ibn Abbas, r.a., postao jedan od najistaknutijih islamskih učenjaka i bio nazvan imenom “Terdžumanul-Kur’an” –
“Tumač Kur’ana.”

 Poslanik, a.s., je dovu koristio kao metodu rješavanja problema, i ovo nam pokazuje kakvu vrijednost ima dova u metodologiji islama. Neko može reći da roditeljska dova ne utiče na dijete. Međutim, Kur'an preko Jakubovog, a.s., primjera kazuje suprotno.

Jakub, a.s., je rekao svojim sinovima: “Zamoliću Gospodara svoga da vam oprosti” – odgovori on – “jer On prašta i On je milostiv.” (Jusuf, 98.)

Izvor: Prof. Dr. Musa Vila: “POSLANIKOVE, A.S., METODE U ODGOJU DJECE),” st. 169-181, Takvim 2008., Prištima.