U predajama stoji da će svakog vjernika i vjernicu, kada izađe iz svoga kabura (na dan proživljenja), tj. kada se digne iz svog kabura, dočekat će ga melek koji je pisao dobra djela i melek koji je pisao loša djela, i govorit će mu: “Ne boj se!”…
Kaže Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, da će svačija djela, ljudima biti zapisivana. Na Sudnjem Danu kada budu obraćunavati, ništa se neće izostaviti, osim kome? Ko je stalno tevbu činio, ne misli se samo na velike griješnike, stalno, ljudi koji ne čine velike grijehe, makar činio male grijehe. Zašto? Kaže Poslanik, sallallahu ‘alejhi we sellem: “Allah će dati da čak meleki pisari zaborave grijehe.” Onaj koji je pisao loša djela, onome ko stalno čini tevbu i istigfar, melek pisar zaboravi kada je učinio grijeh. Zemlja koja će svjedočiti protiv ljudi, gdje si činio grijeh, zaboravit će to.
Ruke tvoje, noge tvoje, organi koji će svjedočiti protiv ljudi, zaboravit će tvoje grijehe. Allah, dželle šanuhu, samo zna tvoje grijehe i On će ih pokriti, On će ih oprostiti. Dakle, koliko je tevba bitna, kada meleki koji zapisuju dobra i loša djela, kada čovjek učini loše djelo, onaj melek koji zapisuje dobra djela kaže ovom meleku koji zapisuje loša djela: “Polahko, nemoj još zapisivati, ne bi li se pokajao.” Kada se čovjek pokaje od tog grijeha, obadva meleka kažu: “Allahu dragi, obraduj ga kao što je on nas obradovao sa svojom tevbom.”
Prenosi Ebu Umame, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, rekao: “Melek koji piše loša djela podigne svoje pero šest sati (tj. nezapisuje šest sati) grijeh ili pogrešku koju uradi rob musliman, pa ako se pokaje i zatraži oprost neće ga ni upisati a ako se ne pokaje onda ga upiše kao jedno loše djelo.” (Bilježi ga Albani u Sahih El Džamiu-s-Sagir, broj 2097. koji kaže da je dostigao stepen Hasen hadisa).
______________________________
Kad govorimo o Sudnjem Danu, uvijek moramo gledati na ove dvije skupine ljudi, vjernici i nevjernici…Ljudi će se kupati u znoju, međutim biće prestravljeni, čak u predajama stoji da će svakog vjernika i vjernicu, kada izađe iz svoga kabura, tj. kada se digne, kada ustane, iz svog kabura, nema sjedanja, odmah ustaješ iz kabura, živ čovjek…, dočekat će ga melek koji je pisao dobra djela i melek koji je pisao loša djela, i govorit će mu: “Ne boj se!” Oni će ga pratiti do Mahšera, do okupljanja i stalno će ga bodriti. Znate, kao kad dođete u neku stranu zemlju, ne znate jezik, ne znate nikoga, pa vas dočeka vaš prijatelj koji tu živi dugo godina i kaže: “Ne brini ništa, ja sam ti na usluzi, biću ti na usluzi dok si tu.”
Odmah se srce smiri, drago ti je što je tako… Pa će mu biti rečeno: “Ti si se umarao na dunjaluku, ti si onaj ko se znojio na dunjaluku… Ko je istinski u Allaha, dželle šanuhu vjerovao, ko je želio da Allahova Riječ bude gornja…” Allah, dželle šanuhu, će ga učiniti postojanim… “Allah će postojanom riječju učvrstiti vjernike i na dunjaluku i na Ahiretu…” (Sura Ibrahim, 27) Ti si radio, ti si se umarao, danas za tebe nema straha, nego u hladu ‘Arša, će vjernici uživati, inšallah, dok drugi budu trpili sav taj strah.
Najveći dio ovog teksta je preuzet sa predavanja: “Dan kada će zemlja vijesti svoje kazivati” – Abdusamed Bušatlić, prof.
Za NUM pripremio brat Admir Ć.
