Komentar hadisa: “Gotovo da je došlo vrijeme da se narodi okupe oko (protiv) vas kao što se gladne izjelice okupe oko sofre”

Prenosi se od Sevbana da je rekao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Gotovo da je došlo vrijeme da se narodi okupe oko vas, – u jednom rivajetu se dodaje: sa svih strana, – kao što se gladne izjelice okupe oko sofre. Pa reče neko: Je li to zbog naše malobrojnosti toga dana? Reče (Poslanik): Naprotiv, vi ćete toga dana biti mnogobrojni, međutim, bit ćete pjena poput pjene koju nosi bujica; Allah će iz prsa vašeg neprijatelja zasigurno istrgnuti strahopoštovanje prema vama, a ubacit će u vaša srca vehn. Pa neko reče: Allahov Poslaniče: Šta je vehn? Odgovori: Ljubav prema dunjaluku i preziranje smrti.“[1]

Iz hadisa se razumije:

Riječi: “gotovo da je došlo vrijeme da se narodi okupe oko vas”

» ukazuju na potpunost saosjećanja i brige Vjerovjesnika prema njegovom ummetu. Zaista je bio zaslužan da ga Allah opiše kao u Njegovim riječima: “Došao vam je Poslanik, jedan od vas, teško mu je što ćete na muke udariti, jedva čeka da Pravim putem pođete, a prema vjernicima je blag i milostiv.”[2]

» U ovom hadisu je dokaz istinitosti vjerovjesništva Muhammeda zbog toga što je obavijestio o stvarima budućnosti;

» Neprijatelji islama su, iako se među sobom razilaze, jedinstveni u neprijateljovanju naspram muslimana;

Riječi: “sa svih strana” govore da je cilj neprijatelja muslimana jedan, makar njihove zemlje bile međusobno udaljene i strane (svijeta) različite;

Riječi: “kao što se gladne izjelice okupe oko sofre”

» ukazuju na elokvenciju Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem;

» Isto upućuje da navođenje primjera ojačava jasnoću govora;

Riječ “El-Ekeleh – gladne izjelice” ukazuje na veličinu revnosti neprijatelja muslimana u nastojanju da ovladaju muslimanima. Pouka je u izrazu elekeleh koji upućuje na prekomjernost u gladi i iznalaženju hrane;

Pa reče neko: “Je li to zbog naše malobrojnosti toga dana?”

» Ovo je dokaz o revnosti ashaba da saznaju šta im je od koristi kako bi po tome postupali i istog se držali, te da saznaju šta im šteti kako bi od toga bili na oprezu i udaljili se od istog;

» Vrijednost i blagodat vremena ashaba, jer su bili najudaljenija skupina ljudi od ljubavi prema dunjaluku i prezira smrti;

Riječi: “naprotiv, vi ćete toga dana biti mnogobrojni” znače da mnoštvo skupine istoj ne znači ništa kada se pouzda u (puko) mnoštvo mimo drugih uzroka. Zbog toga je Allah prekorio mnogobrojnost (u ovom kontekstu) u nekoliko ajeta:

• “Ako bi se ti pokoravao većini onih koji žive na Zemlji, oni bi te od Allahova puta odvratili; oni se samo za pretpostavkama povode i oni samo neistinu govore.”[3]
• “Misliš li ti da većina njih hoće da čuje ili da nastoji shvatiti? Kao stoka su oni, čak su još dalje s Pravog puta skrenuli.”[4]
• “A većina ljudi, ma koliko ti želio, neće biti vjernici.”[5]
• “Allah vas je na mnogim bojištima pomogao, a i onoga dana na Hunejnu kada vas je mnoštvo vaše zanijelo, ali vam ono nije ni od kakve koristi bilo, nego vam je zemlja, koliko god da je bila prostrana, tijesna postala, pa ste se u bijeg dali.”[6]

S druge strane, Allah je pohvalio malobrojnost skupine kada je njezino stanje i uloga ispravna:

• I kad Talut vojsku izvede, reče: “Allah će vas staviti na iskušenje kraj jedne rijeke; onaj ko se napije iz nje – nije moj, a onaj ko se ne napije, jedino ako šakom zahvati, moj je.” I oni se, osim malo njih, napiše iz nje. I kada je pređoše, on i oni koji su s njim vjerovali – povikaše: “Mi danas ne možemo izići na kraj sa Džalutom i vojskom njegovom!” Ali oni koji su tvrdo vjerovali da će pred Allaha izići rekoše: “Koliko su puta malobrojne čete, Allahovom voljom, nadjačale mnogobrojne čete!” – A Allah je na strani izdržljivih.[7]
• “… mnogi ortaci čine nepravdu jedni drugima, ne čine jedino oni koji vjeruju i rade dobra djela; a takvih je malo.”[8]
• “A malo je zahvalnih među robovima Mojim.”[9]

Rezime ovoga jeste da su lijepe osobine pohvalne, makar njezini nosioci bili malobrojni, a ako je broj takvih veliki, onda je to svjetlost nad svjetlošću. Također, ružne osobine su pokuđene, makar broj nosioca bio veliki, a ako je broj takvih malehan, onda je to dno dna.

Riječi “međutim, bit ćete pjena poput pjene koju nosi bujica” su vjerovjesnička rječitost i navođenje primjera poput prethodnog: “kao što se gladne izjelice okupe oko sofre.”

Riječi “Allah će iz prsa vašeg neprijatelja zasigurno istrgnuti strahopoštovanje prema vama” su dokaz o potpunosti Allahove pravde jer ljudi sami sebi čine nepravdu. Naime, nije njihovo stahopoštovanje istrgnuto iz prsa neprijatelja ummeta, osim zbog onoga što su zaradila srca muslimana.

Riječi “Allah će ubaciti u vaša srca el-vehn” su potvrda hadisa hadisom. Naime, ono što se nadovezuje i potvrđuje ovaj govor jesu riječi Poslanika: “Zaista u tijelu ima komad mesa, kada je on ispravan i ostatak tijela je ispravan,a kada je on pokvaren onda je pokvaren i ostatak tijela. Zaista je to srce.”[10]

Riječi: neko reče: “O Allahov Poslaniče: šta je el-vehn?” Ovo je poput prehodnog pitanja: “reče neko: ‘Je li to zbog naše malobrojnosti toga dana?’”

Riječi: “ljubav prema dunjaluku i preziranje smrti”

» ukazuju da ljubav prema dunjaluku nije pokuđena osim kada ima za posljedicu zapostavljanje stvari ahireta – tada je ta ljubav prekorena, jer povećava onome ko je gaji blizinu zla i istovremeno povećava udaljenost od dobra.

» U ovome je potvrda sunneta sunnetom. Naime, ovaj hadis je poput riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Tako mi Allaha, nije siromaštvo ono čega se bojim za vas, nego se bojim za vas dunjaluka; da se takmičite u zadobijanju njega, kao što su se oni (prije vas) takmičili pa da vas to zabavi – ili upropasti – kao što je njih zabavilo – ili kao što je njih upropastilo.”[11]

» U ovome je tumačenje sunneta sunnetom, tj. tumačenje riječi el-vehn hadisom, jer je u istom hadisu rečeno da vehn prestavlja ljubav prema dunjaluku i prezir prema smrti.

» Ovdje je dokaz da preziranje smrti nije pokuđeno osim kada ima za posljedicu tugovanje za prolaskom dunjalučkih naslada uz zapostavljanje stvari ahireta. Dočim, onaj ko pazi na stvari njegovog ahireta, a prezire smrt prirodnim strahom, takvom nema ukora, kao što je došlo u hadisu kudsi: “… (vjernik) prezire smrt, a Ja ne volim da mu nažao učinim.”[12]

» U ovome je dokaz da je na onome koji poziva u dobro, da brine o popravljanju vjerskih ubjeđenja muslimana. Upravo je to, nakon Allahove pomoći, od najvećih uzroka strahopoštovanja u prsima neprijatelja muslimana.

» Na pozivačima u dobro je također da upozoravaju na obmanu mnoštvom i brojnošću muslimana, i na pravljenje toga mnoštva pojmom dobrobiti za muslimane, bez razmatranja šerijatskih opisa tog mnoštva.

» Obaveza pozivačima u dobro je također da upozore na grabljenje i otimanje za dunjalukom, jer je to od razloga upropaštavanja ahireta. Šteta takvog ponašanja se prenosi i na drugog, jer se taj pozivač smatra uzorom među ljudima. Tada se povećava razdvajanje, i biva otežano sastavljanje i popravljanje.

» Da je od najboljih stvari koje koriste ljudima napominjanje njih na ono prema čemu su nemarni, ili na ono što su zapostavili, poput napominjanja ljudi na blizinu smrti kada se natječu u gomilanju dunjaluka.

» Trajnost strahopoštovanja u prsima oponenta povećava kod vjernika snagu, a kod njegova suparnika slabost. Iz ovoga se uzima da je na onima koji pozivaju u dobro da čuvaju svoj autoritet kako bi njihov položaj i stepen u društvu ostao da traje. Također im je obaveza da budu oprezni od onoga što uzrokuje pad i srozavanje njihova ugleda, pa da se tako otvore vrata drskosti i potcjenjivanja ljudi naspram njih.

---

Iz djela: Četrdeset hadisa o odgoju i menhedžu, ovo je 35. hadis
Autor: šejh Abdulaziz ibn Muhammed ibn Abdullah es-Sedhan
Priprema i naslov: Put vjernika
Ostali hadisi iz iste knjige ovdje.

Fusnote:

[1] Hadis bilježi imam Ahmed: 278/5; i Ebu Davud: 4297 – 111/4. 104.

[2] Et-Tewbe: 128.

[3] El-En’am: 116.

[4] El-Furqan: 44.

[5] Jusuf: 103.

[6] Et-Tewbe: 25.

[7] El-Bekare: 249.

[8] Sad, 24.

[9] Saba, 13.

[10] Bilježe Buhari i Muslim od En-Nu’man Ibn Bešir radijellahu ‘anhu.

[11] Hadis bilježe imam Buharija Muslim od ‘Amr Ibn ‘Avf El-Ensarija radijellahu ‘anhu.

[12] Hadis bilježi imam Buharija od Ebu Hurejre radijellahu ‘anhu.

IZVOR: PUT VJERNIKA