Kako je Muhammed, s.a.v.s., postio?

Kaže Ibn Kajjim, Allah mu se smilovao: “Poslanikov je u ramazanu imao običaj intenzivno obavljati razne vrste ibadeta. Džibril, a.s., dolazio je da ga podučava Kur’anu u mjesecu ramazanu. Na tim susretima bio bi plemenitiji od blagog povjetarca. Bio je najplemenitiji čovjek, a to se posebno isticalo u ramazanu. Tada bi pojačao intenzivirao sadake, dobročinstvo, učenje Kur’ana, dobrovoljni namaz, zikr i i’tikaf.

U ramazanu je obavljao ibadete mimo drugih mjeseci, a ponekad bi neprekidno postio. Svo vrijeme je posvećivao ibadetu. Ashabima je zabranjivao neprekidni post. Govorio im je: “Ja nisam poput vas, moj Gospodar me nahranio i napojio.”

Uzvišeni Allah hrani i napaja Svoga Poslanika tokom ovog neprekidnog posta, i to raznim suptilnim znanostima, biserima mudrostima, snopovima svjetlosti poslanstva, a ne pravom hranom i pićem. Jer, u tom slučaju, Poslanik, s.a.v.s., ne bi bio postač. Kada je našao svoju radost s Obožavanim;
kada su mu se grudi napunile Voljenim; kada mu je um preplavilo sjećanje na Gospodara; kada se smirio u blizini svoga Gospoda, zaboravio je jelo i piće, kao što je rekao pjesnik:

Duhovna hrana je nevidljiva,
a nije jelo niti piće.
Neće ti nauditi nemaština
ako si poznao Gospodara.

Božiji Poslanik, s.a.v.s., najviše spominje Allaha od svih i najviše Mu robuje. Za njega je ramazan period ibadeta i vrijeme zikra i učenja Kur’ana. Noću klanja i obraća se svome Gospodaru i skrušeno Ga moli: traži od Njega pomoć, oprost, pobjedu i uputu. Na namazu uči duge sure, na rukuu i sudžudu dugo ostaje, kao da se ne može zasititi ibadeta. Noćni namaz mu je opskrba i zaliha; snaga i moć. Uzvišeni kaže: “O ti, umotani! Probdij noć, osim malog dijela” (El-Muzemmil, 1,2); “I probdij dio noći u molitvi, – to je samo tvoja dužnost; Gospodar tvoj će ti na onom svijetu hvale dostojno mjesto darovati” (El-Isra, 79).

Danju je Alejhisselam pozivao ljude u vjeru, borio se, savjetovao, odgajao, upućivao i davao fetve. Nije započinjao post dok ne bi jasno ugledao mlaðak ili primio pouzdanu vijest o tome.
Alejhisselam je podsticao na ustajanje na sehur: “Ustajte na sehur, jer je u sehuru berićet.” Jer, praskozorje
je berićetno vrijeme, jer se nalazi u zadnjoj trećini noći, kada je najbolje tražiti oprost. Uzvišeni kaže: “…i u praskozorje oprost od grijeha molili” (Ez-Zarijat, 18); “…i koji se budu u posljednjim časovima noći za oprost molili” (Alu Imran, 17). Ustajanje na sehur pomaže u postu i ibadetu. Na taj način se blagodat usmjerava Onome ko je daje.

Alejhisselam je, prema predanjima, iftario odmah nakon zalaska sunca. Post je prekidao hurmom ili vodom, zato što praznom stomaku najbolje prija slatko. Svježa ili sušena hurma najbolje zadovoljava
potrebe postača. Vjerodostojno se prenosi da je Alejhisselam rekao: “Dova postača prilikom iftara se ne odbija.” Poslanik, s.a.v.s., je iftario prije klanjanja akšama.

U Sahihu se prenosi da je rekao: “Kada doðe noć odavde, a dan ode odande i kada zaðe sunce, postač će se omrsiti.”

Prilikom putovanja Božiji Poslanik, s.a.v.s., znao je postiti i mrsiti se. Ashabima je ostavio mogućnost izbora. Jedna od najvećih Poslanikovih bitaka odigrala se tokom ovog mjeseca. Allah mu je na Bedru podario pobjedu kakvoj slične nije bilo. Poslanik, s.a.v.s., nije postio tokom dvije bitke u ramazanu, prema
Omerovom predanju koje bilježe Tirmizi i Ahmed. Ne postoje vjerodostojna predanja o udaljenosti nakon koje je dozvoljeno mrsiti se tokom ramazana.

Dešavalo se da dočeka sabah u stanju džunupluka. Okupao bi se nakon svitanja i postio taj dan. Ljubio je svoje supruge tokom posta i to je poredio sa ispiranjem usta vodom. Nije zahtijevao nadoknaðivanje posta za onoga ko bi jeo ili pio u zaboravu. Objašnjavao je da je tog čovjeka Allah nahranio i
napojio. Vjerodostojno se prenosi da post prekida: jelo, piće, hidžama i povraćanje. Časni Kur’an potvrðuje da spolno općenje kvari post, poput jela i pića.

Zadnjih deset dana ramazana provodio je u i’tikafu. Svoje srce je posvećivao Uzvišenom Allahu; a iz svojih misli uklanjao ovosvjetske brige. Išao je u duhovni obilazak nebeskog i zemaljskog carstva. Rijetko
se sastajao s ljudima. Ponizno je činio dovu i molio se Uzvišenom. Prepuštao se izučavanju Allahovih imena i svojstava, čitanju jasnih ajeta, razmišljanju o stvorenjima Gospodara Zemlje i nebesa. Koliko je samo spoznaja stekao u tom periodu; koliko je svjetla upio i s koliko se saznanja obogatio! On najbolje poznaje Allaha; najviše Ga se boji; najviše se u Njega uzda i najviše žrtvuje radi njega! Neka
ga prati Allahov blagoslov i mir za sva vremena …

Dr. Aid El Karni