Islamske Teme

Hfz. Sulejman Bugari: Antibiotik redovno uzimajte

Podijeli s drugima

Hvala Allahu dž.š., Gospodaru svih svjetova. Neka je salavat i selam na miljenika Muhammeda s.a.v.s., na njegovu časnu porodicu i plemenite ashabe i na sve one koji žele da se očiste.

Kad govorimo o čišćenju i vlastitom popravljanju, moramo imati u vidu da je to bila glavna zadaća svih poslanika. To je cilj pametnih i svjesnih ljudi. O ovom čišćenju govore Kur’an, hadisi i mnogi Allahovi dobri i učeni robovi. Od toga čišćenja ovisi hoće li čovjek biti spašen ili upropašten.

Uzvišeni Allah kaže: “Spašen je onaj koji se očisti i spomene ime Gospodara svoga, pa namaz obavi” (El-Ea’la, 14-15).

U prvom dijelu ajeta, Allah se obraća svakom čovjeku koji razuma ima. Takvog On podsjeća na razmišljanje da mora voditi računa o vlastitom čišćenju. A takvo čišćenje sigurno je potrebno, i to svakom pojedincu. Za pranje i čišćenje raznih predmeta, potrebna nam je četka. Tako je i sa čovjekom i s njegovim čišćenjem. I on mora imati svoju “četku”, koju će upotrebljavati na sebi. Za svoje vanjsko i unutarnje pranje i čišćenje. I to svakodnevno. Isto kao što svakodnevno peremo posuđe iz kojeg jedemo. Zamislite šta bi bilo kad, recimo, nikako ne bismo prali naše posuđe već, stalno iznova u neopranom kuhali. Nezamislivo, zar ne? Eh, tako je i sa tijelom i dušom. Stalno se moraju čistiti.

Kad Milostivi Allah čovjeka nečim obaveže ili od njega nešto traži, ne ostavlja ga samog. On ga uputi na metode i sredstva kojima će postići zadate obaveze. Tako je i u ovom primjeru.

Kad Allah, dž.š., govori svom robu: “Ako želiš da budeš spašen, trebaš se očistiti!”, a čovjek, pošto je stvoren slabim, odmah se pita kako da to postigne. Allah iz Svoje milosti odmah daje odgovor onima koji se istinski žele očistiti i tako postići sreću na oba svijeta: “I spomeni ime Gospodara svoga i namaz obavi”.

Ovim dijelom ajeta, Allah nam daje dvije “tablete” kojima se postiže sreća i zadovoljstvo. Prva je spominanje Allahovog imena (a nauka je tek otkrila da ko spominje Allahovo ime, osjeća olakšanje u duši, makar bio i nevjernik). “Tableta” zvana spominjanje Allahovog imena nije dovoljna za potpuno ozdravljenje bolesnika i za spas čovjeka. Mora se koristiti i druga tableta, propisana istim “receptom”: “I namaz obavljaj”.

Ima mnogo onih koji uistinu spominju Gospodara kad god se nađu u teškoj situaciji, ali su, i pored toga, nezadovoljni, nesretni i depresivni. Zašto? Upravo zato što ne koriste drugu “tabletu”, ne obavljaju namaz.

A ima čak i takvih koji se, i pored toga što uzimaju obje “tablete” – spominju Allaha i redovno obavljaju namaz, osjećaju beskorisnim i često nezadovoljnim i uzrujanim. Nerijetko su i umišljeni. Pa, kako to? Jednostavno tako što preskaču “antibiotike” koje je Liječnik svih liječnika – Allah, dž.š. – propisao za spas i potpuno ozdravljenje. A čim se “antibiotici” neredovno uzimaju, nema ozdravljenja. Mnogo nas je “prehlađenih” i pod raznim upalama. Duhovno smo bolesni. Kako smo samo uredni i principijelni kad nam ljekar propiše tablete. Navijamo sat da noću obavezno ustanemo i na vrijeme uzmemo tabletu. A “tableta duše” – rani sabah nije nam ni nakraj pameti.

U suri Mu’minun, Allah je spomenuo šest “tableta” za cjelovito ozdravljenje i postizanje svega što se želi: “Spas i sreću su postigli vjernici koji
– namaz ponizno obavljaju,
– koji ono što ih se ne tiče izbjegavaju,
– koji milostinju udjeljuju,
– koji stidna mjesta svoja čuvaju,
– i koji o preuzetim obavezama i povjerenim emanetima brigu vode,
– i koji svoj namaz na vrijeme obavljaju.
Oni su dostojni nasljednici Dženneta u kome će vječno boraviti” (El-Mu’minun, 1-11).

Braćo, ako želimo da nas žena, djeca, društvo i meleki vole, cijene, poštuju i pomažu, onda moramo svakodnevno čistiti svoju unutarnjost namazom, zikrom i provođenjem vremena s iskrenima.

Prenosi se da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Moja radost je u namazu.“ (Nesaija, Ahmed, Hakim, Bejhekija)

Zikrullah je hrana vjernicima. A iskreni prijatelj najveće bogatstvo.

Ovo su najpotrebnije “četke” za čišćenje čovjekove unutarnjosti. Kad se čovjek razboli, fizički ili psihički, on obično ne pamti ili ne zna uzrok svoje bolesti, a doktoru je to najvažnije za određivanje pravilne terapije bolesniku.

Želimo li saznati uzrok naših zajedničkih bolesti, neuvezanosti, nepodnošljivosti, prezira, potajne mržnje i izostanke svakog napretka? Odgovor nam daje Onaj Koji zna i bolest i lijek, i uzrok bolesti i pravilnu terapiju za njeno liječenje, i koji zna za sve što postoji na svijetu. Predobri Allah, u istoj suri, iza ajeta koji je moto ove hutbe, odnosno na njegovom završetku, kaže:
“Ali, vi više volite život na ovom svijetu” (El-E’ala, 16).

Dakle, Allah je prvo rekao ko je spašen, da bi nakon toga kazao kako se spašava te, na kraju, spomenuo glavni razlog nepostizanja ozdravljenja, spasa i sreće: “Ali, vi više volite život na ovom svijetu”.

A učitelj svijeta, Muhammed, s.a.v.s., rekao je: “Ljubav za dunjalukom (životom na ovome svijetu) temelj je svakog griješenja”. (Bejhekija, Ibn Ebi Dunja)

Šta je, zapravo, taj dunjaluk? Šta pod njeg potpada? Kako ga se kutarisati? I šta je to što spada u ljubav prema tom dunjaluku? To su:
– ljubav za imetkom,
– ljubav za položajem,
– ljubav za strastima,
– ljubav za dominacijom,
– ljubav za samim sobom i
– ljubav za osvetom.

A u sahifama Ibrahima, a.s., i Musaa, a.s., stoji: “Ne šaljem te da gomilaš materijalno, nego da ne prouzrokuješ dovu onoga kome se nepravda učini, jer Ja takvu dovu ne odbijam, makar bila od nevjernika.

Onaj čija briga bude samo ovaj svijet, iz njegovog srca ću iščupati strah od Onog svijeta (bit će nemaran prema Ahiretu).
Ko se bude tužakao na belaje, isto je kao da se tužaka na Allaha.
Ko se ponizi nepravednim vladarima, izgubio je trećinu vjere.
Ko ne vodi računa kako zarađuje, Allah neće voditi računa na koja će vrata Džehennema unići.
Ko čini grijeh smijući se, unići će u vatru plačući.
Pametan je ko pronicljivo posmatra vrijeme u kome živi, koji se o sebi brine, popravljajući sebe i okolinu, koji čuva jezik i govori samo ono što je korisno”.

Molim Gospodara da učini da budemo takvi. Amin!

Autor: Hfz. Sulejman Bugari

Povezani Članci

Back to top button