Muslimane tuđi problemi i nevolje, uglavnom ne interesuju. Koliko je oko nas ljudi sa nevoljama, bolestima, siromaštvom, raznim potrebama a mi ih uglavnom ne vidimo. Kao da nismo društvena bića koja su upućena jedna na druge.
Allah, dž.š., i Njegov Poslanik, strogo zabranjuju uznemiravanje komšija i poručuju nam da se ne ubraja u vjernike onaj koji je nasilnik, zao i neprijatan u svome komšiluku. Takvom je Džennet zabranjen. U hadisu koji prenosi Ebu Šurejh, Poslanik, s.a.v.s., upozorava: “Tako mi Allaha, nije vjernik! Tako mi Allaha, nije vjernik! Tako mi Allaha, nije vjenik!”. Pa je upitan: “Ko to, Allahov Poslaniče?». Odgovorio je: “Onaj čiji komšija nije siguran od njegovog zla i neprijatnosti”(Muttefekun alejhi) Više puta smo čuli predaju koju prenosi Ebu Hurejre, r.a., a u kojoj se kaže da su jednu ženu hvalili Poslaniku, s.a.v.s, da noću klanja, danju posti i dijeli sadaku, ali da svojim jezikom uznemirava svoje komšije, na što je Poslanik, s.a.v.s., kategorički ustvrdio: “Nema kod nje dobra! Ona je stanovnica Džehennema!”
Poslanik, s.a.v.s, je imao svoga prvog komšiju Jevreja, koji ga je stalno uznemiravao i ispred njegovih vrata ostavljao smeće. Poslanik, s.a.v.s., je bio strpljiv. Kada jednog jutra ispred vrata nije bilo uobičajenog smeća i uznemiravanja, Poslanik, s.a.v.s., upita šta je s njim. Kazaše mu da se Jevrej razbolio i da je na smrtnoj postelji. Muhammed, s.a..v.s., ode u njegovu kuću da ga obiđe, kao komšiju bolesnika. Kada je Jevrej ugledao Poslanika, s.a.v.s., izgovorio je šehadet, jer je bio svjestan da nakon tolikog uznemiravanja dobrim je mogao vratiti samo onaj kojeg je Allah, dž.š., poslao kao Poslanika.
Bitan je lijep način ophođenja i komuniciranja, bitno je priznanje greške, priznanje da smo nekoga uvrijedili, bitno je izvinjenje zbog nanesene uvrede, jer nas Kur’an savjetuje: “Lijepa riječ i izvinjenje vrjedniji su od sadake koju prati vrijeđanje.” (El-Bekare, 263.)
Najbolji primjer iskrenog prijateljstva i ljubavi prema drugim muslimanima naći ćemo u životu Muhammeda a.s. On je posjećivao svoje ashabe, pomagao onima koji su u nevolji, ulijevao povjerenje i davao morala svima. Dijelio je sa njima trenutke radosti, obavljao namaz, pružao zaštitu, dijelio, bio blag i milostiv.
Posebno trebamo paziti da svojim riječima ili postupcima ne uvrijedimo drugog muslimana, što vidimo iz odgovora Poslanika, s.a.v.s kojeg je dao ashabima kada su ga upitali: ”Božiji Poslaniče! “Čiji islam je najbolji?” Poslanik im odgovori: “Onoga od čijeg jezika i ruke su sigurni drugi muslimani.” (El-Buhari)
Islam.ba
