Neizmjerna milost i ljubav Allaha prema čovjeku
Ljubav, tema o kojoj su mnogi pisali. Ali ipak, kada govorimo o ljubavi najprije se moramo osvrnuti na Božiju ljubav prema čovjeku, jer da je nije bilo, na kraju krajeva ne bi ni čovjeka bilo. Jedno od Allahovih lijepih imena je i ime: El-Vedud, ‘’Onaj koji je pun ljubavi i koji puno voli.’’ Kod Allaha ima robova koji Njega vole i koje On voli, ali ima i onih na koje se Stvoritelj srdi i na koje je ljut. Ipak, Njegova ljubav preteže pa nam u Kur’anu časnom kaže: ”O robovi Moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će, sigurno, sve grijehe oprostiti; On, doista, mnogo prašta i Milostiv Je.” (Ez-Zumer, 53.)
Iz ovog ajeta možemo vidjeti plemenitost obraćanja Milostivog prema stvorenjima, obraćajući se onima koji su učinili puno loših djela i puno grijeha riječima: ”O robovi Moji”. I vidimo da umjesto upućivanja kritike, prijetnje, govor o kazni za griješne robove, On Uzvišeni Gospodar Svijetova raznježuje i daje volju, radost i optimizam za povratak onima koji misle da više povratka nema ka svome Gospodaru i daje im do znanja da povratka ima ka Njegovoj Milosti i da Njegovi robovi ne gube nadu, jer zaista će On sve grijehe oprostiti i da On doista mnogo prašta i Milostiv Je. Također daje do znanja, da kada Njegovi rob griješe, da zapravo griješe prema samome sebi i da na taj način zapravo čine štetu sebi, jer zaista Allah nije ovistan niokome.
U hadisu Kudsi koji prenosi imam Buharija u Sahihu, stoji, da je Poslanik, a.s., rekao: ‘’Moja milost je pretekla Moju srdžbu.’’ (Buharija i Muslim)
Vidimo da Allah dž.š., u ovom hadisu Kudsi jasno daje do znanja robovima da je Njegova milost veća nego li srdžba i da se zaista više voli smilovati i praštati robovima, nego li ih kazniti. Zaista vjernik ne smije nipošto gubiti nadu u Allahovu milost, ali s druge strane, ne smije se osloniti u potpunosti, a da ništa ne radi po tom pitanju. Treba da izvršava Njegove naredbe, da živi islam u svakoj sferi svoga života i truditi se da ne zadobije Božju srdzbu. Ne smije niti jedna da dominira nad drugom, niti se apsolutno osloniti milost, ali s druge strane niti da sve što uradi, da to bude samo isključivo zbog straha od Allahove kazne.
Vijernik treba raditi sve ono što mu je naređno i da izbjegava ono što mu je zabranjeno, pa tek onda da se nada Božjoj milosti za svoja dobra djela i da strahuje za svoja hrđava dijela. To bi na neki način bio motiv da samog sebe navodi da iz dana u dan povećava svoju bogobojaznost, ali istovremeno i svoju iskrenost prema Stvoritelju. Po ovom pitanju imam Gazali, r.a., govori: ‘’Nada i strah kod vjernika su kao dva krila bez kojih se ne može lijetieti’’
O svemu ovome najbolje govori i predaja koju prenosi imam Tirmizi, r.a., u svome Sunenu, gdje navodi da je Poslanik, a.s., posjetio jednog mladića, koji je bio na samrtnoj postelji pa ga je upitao: ‘’Sta osjećaš (u dusi svojoj)?’’, Pa mu mladić odgovori: ‘’Tako mi Allaha, Allahov Poslaniče, nadam se i strahujem za svoja djela’’ Pa mu na to Poslanik alejhi selam rekne:‘’Kod koga se spoje ove dvije stvari, na samrtnoj postelji, Allah će mu dati ono čemu se nada i sačuvat će ga onoga od čega strahuje.’’ (Hadis bileži imam Tirmizi)
O Allahovoj milosti se govori i u hadisu kojeg prenosi Muslim, gdje se kaže da je Allahov poslanik Muhammed, a.s., rekao: “Zaista, Allah ima sto milosti (rahmeta), od kojih je samo jednu poslao među ljude, životinje, insekte i džinne, pa se oni s tom jednom milošću međusobno paze i međusobno su milostivi, tako da je njome i životinja milostiva prema svome mladunčetu! A ostavio je devedeset i devet milosti kojima će se smilovati Svojim robovima na Sudnjem Danu.” (Muslim)
Pogledamo li dobro ovaj hadis, zaključit ćemo da je sve što vidimo na ovom dunjaluku obasuto samo s jednom Božjom milošću. Tu jednu milost podijelio na ljude, životinje, insekte, džine itd., pa se sva Njegova stvorenja tom milošću paze i tu milost međusobno dijele. A zamislite radost Njegovih vijernika na Sudnjemu danu kada budu izašli na polaganje računa za svoja dijela, pa im se Allah smiluje sa Svojih preostalih devedeset i devet milosti, kakva li će samo to radost biti na licima vjernika. Najveća duhovna slast i radost koju čovjek može osjetiti na Ahiretu pored svih džennetskih, ljepota i blagodati, biće ona kada bude ugledo mubarek Lice Stvoritelja.
Jedan od slikovitih primjera Njegove Uzivišene Milosti jeste i primjer žene u vrijeme Poslanika alejhi selam, koja je izgubila svoje dijete.
Jedne prilike vidjeli su ashabi kako jedna žena uplašeno trči i nešto traži, pa kad nađje jedno malo dijete, zgrabi ga sva sretna i stavi sebi u krilo i počne ga dojiti. Allahov Poslanik (a.s) reče:’’Vidite li ovu ženu, da li bi ona bacila svoje djete u vatru?’’ Ashabi rekoše: ‘’Ne bi, tako mi Allaha!’’ Tada im Poslanik a.s., reče: ‘’Allah je milostiviji prema svojim robovima od ove majke prema svome dijetetu.’’ (Buhari)
Vrhunac ovodunjalučke ljubavi i milosti, stvorenja prema stvorenju jeste majčinska ljubav prema svome dijetetu. Ovim primjerom nam je slikovito prikazano nešto najvrjednije u čovjekovom životu, što se tiče ovodunjalučkih vrijednosti, ali nam takođe daje do znanja ako je tolika ljubav majke prema svome dijetetu, da malo razmislimo kolika li je tek ljubav našega Stvoritelja prema nama. Ljubav Samilosnog je neograničena i ničim se ne može usporediti i izmjeriti, i ona se stiče tako što ćemo mi neizmjerno voljeti Milostivog i stalno razmišljati o Njemu, i danju i noću, i tajno i javno, sjećati se svoga Stvoritelja jer, kada se mi sjetimo našeg Gospodara, kada mi Njega spomenemo tada će i On nas spomenuti. Kaže Gospodar Svijetova u Plemenitom Kur’anu:‘’Sjećajte se vi Mene, i Ja ću se vas sjetiti, i zahvaljuj te Mi, i na blagodatima Mojim nemojte nezahvalni biti.’’ (Bekara, 152.)
Kad god iz duše izgovorimo riječi s kojima obožavamo našeg Stvoritelja znajmo da će i nas milostivi Stvoritelj u tom momentu spomenuti na nebesima i što više budemo spominjali i što se češće se budemo sjećali našeg Stvoritelja, na taj način ćemo brže ući u krug onih koje Milostivi voli, a kada jednom udžemo u časni krug (skupinu) onih robova koje Milostivi neizmjerno voli, vjernici tu ostaju sve do Sudnjega dana.
On, Gospodar Svijetova, nas preko Poslanika, Muhammeda alejhi selam uči kako i na koj način da nas Milostivi Lično zavoli, pa kaže: ‘’Reci (Muhammede):Ako vi volite Allaha, slijedite mene pa će i vas Allah voljeti i oprostiti vam grijehe vaše, Allah prašta i Milostiv Je!’’ (Ali Imran 31.)
U momentu kada Gospodar Svijetova zavoli Svoga roba On pozove Dzibrila, a.s., i kaže mu: ‘‘Allah je zavolio tog čovjeka pa ga i ti (Dzbrile) voli. Kad ga Džibril zavoli, pozvat će stanovnike neba, pa će im reći:’’Doista je Allah zavolio tog čovjeka, pa ga volite i vi. Kada ga zavole stanovnici neba, bude prihvaćen od stanovnika Zemlje (zavole ga).’’ A kada Allah zamrzi nekoga pozove Džibrila te mu kaže: ‘’Ja mrzim tog čovjeka pa ga mrzi i ti i Džibril ga zamrzi’’zatim pozove stanovnike Nebesa dozivajući: ‘’Allah mrzi tog čovjeka pa ga i vi mrzite.’’ Zatim ga i oni počnu mrziti te Allah dadne da bude omražen na Zemlji .’’ (Hadis prenose Buhari i Muslim)
Allah daje znakove Svome robu da li je u redove onih koje On voli, jer ako nas On Milostivi zavoli onda nas i ljudi vole, kao što je spomenuto u hadisu, ta osoba je drugim osobama draga ili jednoj većini ljudi, zbog čovjekove dobrote, ljubaznosti, lijepog morala, bogobojaznosti, itd…, ali, ako je osoba omražena u zajednici, ljudi je izbegavaju, nepoželja je osoba u društvu, i to je jedan od znakova da je čovjek udaljen od Allahove ljubavi, i da se treba mijenjati.
Koga još zaista Milostivi voli? Nekoliko od skupina koje su spomenute u Plemenitom Kur’anu a to su:
–Allah, uistinu, voli one koji ćine dobra djela. (El-Maide,13.)
-Allah, zaista, voli one koje se uzdaju u Njega. (Ali-Imran,159.)
-Allah, zaista, voli pravedne. (El-Hudzurat, 9.)
-Allah, zaista, voli pobožne. (Tevbe, 7.)
-Allah, zaista, voli one koji se često kaju i voli one koje se mnogo čiste. (Bekare, 222.)
– A Allah izdržljive voli. (Kur’an, 3:146.)
– A jest! Samo onoga ko obavezu svoju ispuni i grijeha se kloni Allah voli. (Ali Imran, 76.)
– Allah voli one koji se na Njegovu putu bore u redovima kao da su bedem čvrsti. (Saff, 4.)
Pripremio: Dr. Mirsad ASLANI
