Riječ džinn (جِنّ) u osnovi znači pokriti ili s(a)kriti. Od istog korijena derivira se i riječ džennet (جنة) – bujna bašča, koji je tako nazvan zato što je prekriven zelenilom.
Riječ džinn (جِنّ) u osnovi znači pokriti ili s(a)kriti. Od istog korijena derivira se i riječ džennet (جنة) – bujna bašča, koji je tako nazvan zato što je prekriven zelenilom. Također, od istog korijena je i riječ dženin (جنين) – fetus, jer je skriven u majčinoj utrobi; kabur ili mezar naziva se dženen (جنن) jer u sebi skriva mejita; dženān (جنان) je srce skriveno u prsima; džunne (جُنة) je štit (usp. Isfahani, Mu’džem mufredāt, 111-12). Prema tome, džini su tako nazvani jer su skriveni od ljudskih očiju, njihov razgovor je skriven ljudima kao i njihovo kretanje. Riječ džinn označava specifičnu vrstu Božijih stvorenja koja – kao i meleci – spadaju u svijet nevidljivog/skriveng (gajb), što je test ljudima hoće li u to vjerovati ili ne vjerovati.
Kur’an o džinima
Riječ džinn u Kur’anu se spominje na 22 mjesta; najviše u surama En’am i Džinn (6 puta). U Kur’anu se još spominju i riječi džinne (الجِنّة – skupina džina) i džann (الجانّ – jedan džinn, odnosno „otac džina“, ebul-džinn: Iblis, ali i posebna vrsta zmije; Neml, 10).
Temeljna kur’anska učenja o džinima kao stvorenjima ili bićima rezimiramo na sljedeći način:
Prvo, Kur’an jasno ističe da su džini stvoreni od užarene vatre i da su stvoreni prije ljudi: Hidžr, 27; Rahman, 15.
Drugo, džini (nevjernici) unose zle misli u ljudska srca (Nas, 1-6).
Treće, ljudi ne mogu vidjeti džine (E’raf, 27), s tim da u tom smislu postoje izuzeci kao što su neki poslanici (npr. Sulejman, a.s., ih je vidio i sebi potčinio: Neml, 17; Sebe’, 13-14) te neki posebni pojedinci.
Četvrto, džini posjeduju određene izvanredne moći i sposobnosti (Neml, 39).
Peto, džini se mogu uzdići na nebesa do određene granice; ako pokušaju da prijeđu tu granicu i pokušaju da čuju šta se dešava na nebesima, odatle ih tjeraju meteori. Ovim je pobijeno vjerovanje politeističkih Arabljana da džini posjeduju znanje o nevidljivom ili da imaju pristup Božijim tajnama (v. Hidžr, 16-18; Sebe’, 14; 16-18; Saffat, 6-10; Mulk, 6).
Šesto, džini mogu biti vjernici i nevjernici (o čemu se govori u surama Ahkaf i Džinn).
Sedmo, predislamski Arabljani džine su smatrali Božijim saradnicima, obožavali ih i smatrali da imaju Božije porijeklo (v. En’am, 100; Sebe’, 40-41; Saffat, 158)
Osmo, Iblis je pripadao džinima: Kehf, 50.
Deveto, među džinima ne postoji poslanstvo i Objava, a ko god od njih vjeruje, vjeruje u poslanstva poslanika među ljudima i u Knjige koje su oni dostavili. U suri Ahkaf (29-30) navodi se da su džini koji su tada čuli Kur’an bili sljedbenici poslanika Musaa, a.s., a nakon što su čuli Kur’an, pozvali su svoje da vjeruju u Objavu koja potvrđuje prethodne. (Džinn, 1-3)
Deseto, džini umiru, bit će proživljeni i odgovarat će za svoja djela: E’raf, 38; Ahkaf, 18-19, 46; Hud, 119.
Stvarnost džina
Džini su stvarni i imaju stvarnu egzistenciju, nisu plod drevnog praznovjerja, mitova ili drevnog arabljanskog folklora. Predislamski Arabljani su vjerovali da su džini redovno nudili pjesnicima pomoć u sastavljanju poezije. Također, vjerovali su da gatari – koji su imali važne pozicije u zajednici – imaju pristup džinima. Kurejšije su optužile Muhammeda, a.s., da Objavu prima od džina.
Džini su posebna vrsta bića stvorena od vatre, nevidljivi su ljudima kao i njihovo kretanje, imaju vlastiti izgled različit od ljudi i meleka. Prema hadisima (Muslim, Tirmizi i dr.), džini mogu sjediti s ljudima, biti i boraviti u njihovim kućama. I džini jedu, piju, žene se, množe i imaju svoja staništa. Odgovorni su, kao i ljudi, za svoje postupke: ima ih vjernika i nevjernika, dobrih i zlih. Dakle, nisu svi džini isti, tj. oni slijede različite vjere, pravce i stilove života – slično ljudima. Vrlo su moćni i posjeduju izvanredne sposobnosti. No, i pored toga, ljudi su superiorniji od džina jer je namjesništvo ljudima povjereno. Kao što ima i moćnijih životinja od čovjeka to, ipak, ne znači da su one superiornije od njega. Džini nevjernici uporno nastoje da zavedu čovjeka, ali nemaju moć da ga na nešto nasilu natjeraju, već mu došaptavaju, zavode ga i varaju. Zbog toga je nužno odbaciti sva modernistička tumačenja (Abduhu, Asad i dr.) u vezi s džinima kao što su ona koja kažu da su džini personifikacija zlih ljudskih sila i misli, ili da označavaju nekakve prirodne sile, ili neka divlja plemena i tome slično. Jednostavno, Kur’an je objasnio cijelu istinu o njima: šta oni jesu, a šta nisu.
Autor: Almir Fatić
