Rana muslimanska zajednica na čelu sa halifama Ebu Bekrom i Osmanom poduzela je niz idžtihadskih aktivnosti u vezi sa: a) nastankom Mushafa, b) prepisivanjem i umnožavanjem mushafa i c) reformom kur’anskog pisma. U vrijeme Muhammeda, a.s., Kur’an je zapisivan na različitim materijalima: kamenim plohama, palminom granju, kostima i sl., ali nije bio sakupljen u jednu zbirku (Mushaf).
Svi ti predmeti bili su pohranjivani kod Zejda ibn Sabita, glavnog Poslanikovog, a.s., pisara Objave. Uporedo s tim, i još u većoj mjeri, teklo je učenje Kur’ana napamet (hifz). Sa halifom Ebu Bekrom nastaje prvi Mushaf. Naime, kada je na Jemami (12/634.) poginula skupina ashaba (70 hafiza) u borbi protiv Musejlime el-Kezzaba, Omer ibn el-Hattab predložio je Ebu Bekru da sakupi Kur’an zbog straha da on ne nestane sa smrću njegovih učača ili poznavalaca. Ebu Bekr je izdao fetvu Zejdu ibn Sabitu, i Kur’an je zapisan, odnosno, sakupljen u jednu zbirku – Mushaf. Taj Mushaf ostao je kod Ebu Bekra, zatim kod Omera, a onda kod Omerove kćerke Hafse. Tokom toga perioda raširile se su kopije Kur’ana širom tadašnjeg Hilafeta. Među njima je bilo određenih razlika pa je Huzejfe bin el-Jemani (25. god. po Hidžri) na to ukazao halifi Osmanu ibn el-‘Affanu, r.a. Onda je Osman formirao komisiju na čelu sa Zejdom ibn Sabitom da po drugi put zapišu Kur’an. Mushaf koji je bio kod Hafse uzeli su kao osnovni tekst prilikom ovog posljednjeg zapisivanja/sakupljanja Kur’ana. Osman je lično nadzirao ovaj posao i u njemu sudjelovao. Rekao im je: ”Ako se u nečemu ne složite, zapišite prema jeziku plemena Kurejš!” Kada je Mushaf završen, Osman je načinio njegove kopije i poslao ih u glavne centre Hilafeta, a za sve mimo njega naredio je da se poderu ili spale (prenose se obje ove mogućnosti).
Imena Kur’ana
Sujuti u svome Itkanu prenosi da učenjak pod imenom Šejzele navodi pedeset i pet imena za Kur’an, tj. da je Svevišnji Allah Kur’an nazvao sa pedeset pet imena. Sujuti navodi sva ta imena, a mi ćemo kao primjer navesti prvih deset:
1) Kitab – Knjiga; 2) Mubin – Jasan: Ha Mim. / Tako Mi Jasne Knjige (ed-Duhan, 1-2);
3) Kur’an – Kur’an; 4) Kerim – Plemeniti: On je, doista, Kur’an Plemeniti (el-Vaki’a, 77);
5) Kelam – Govor: …da bi Allahov Govor on čuo… (et-Tevbe, 6);
6) Nur – Svjetlost: …objavili smo vam Jasnu Svjetlost (en-Nisa, 174);
7) Huda – Uputa;
8) Rahmet – Milost: …Uputa i Milost vjernicima (Junus, 57);
9) Furkan – Razdjelitelj Istine od neistine: …Koji objavljuje Svome robu Furkan (ono što rastavlja Istinu od neistine) (el-Furkan 1);
10) Šifa’ – Lijek: U Kur’anu Mi objavljujemo ono što je Lijek… (el-Isra’, 82).
Nakon navođenja svih pedeset i pet imena Sujuti objašnjava značenje svakog imena, npr.:
Riječ kelam derivirana je iz riječi kelm koja znači utjecaj, jer u svijesti čitaoca Kur’ana pojavljuju se značenja koja prije nije znao. Kur’an je nazvan riječju nur jer se njime spoznaju (osvjetljavaju) nepoznata pitanja u vezi sa halalom i haramom itd. (Itqan, 1/221-227)
Učenje, razumijevanje i prakticiranje Kur’ana
Učenje Kur’ana je ibadet i tim činom musliman postaje jedan od najboljih sljedbenika islama, jer u jednom hadisu Muhammed, a.s., kaže: ”Jedan od najboljih ibadeta mog Ummeta jeste učenje Kur’ana” (Bejheki). Neki kažu da je i samo gledanje u Mushaf ibadet. U ajetima Kur’ana kao i hadisima sljedbenici islama se pozivaju da uče i proučavaju Kur’an. Otuda svaki musliman nastoji da nauči učiti Kur’an, da ga svakodnevno otvara, gleda u njega i ispravno uči ili čita: Onima kojima smo dali Knjigu čitaju je potpuno ispravno – to su oni koji u nju vjeruju (el-Bekare, 121). Ukoliko je učenje Kur’ana popraćeno i razumijevanjem njegovih značenja, onda je riječ o većoj koristi i dobru za njegovog učača. No valja naglasiti da i bez razumijevanja njegovih značenja učač ima nagradu i korist od svoga učenja. Imam Gazali prenosi slijedeće riječi čuvenog imama Ahmeda ibn Hanbela: ”Usnio sam Allaha, dž.š., pa ga upitah: ‘Šta je najvrjednije čime Ti se bliski približavaju? A On mi reče: ‘Mojim Govorom, Ahmede!’ Dalje upitah: ‘Gospodaru moj, uz njegovo razumijevanje ili bez njega?’ Odgovori mi: ‘I uz razumijevanje i bez njega”’ (Gazali, Ihja’, 2/232). Uz učenje i proučavanje Kur’ana, dakako, ide i vladanje i postupanje po Kur’anu koje donosi sreću i bereket u životu na ovome svijetu, a obilnu nagradu i više stepene na Onome svijetu.
Autor: Dr. Almir Fatić
Islam.ba
