Bogobojaznošću se čovjek može sačuvati grijeha jer je to suština lijeka. Zatim, iskrenim pokajanjem Allahu, azze ve džell, da nas uputi na pravi put, da nam omili činjenje dobrih djela, a da nam pomogne da zamrzimo loša djela.
Od toga (izbjegavanje griješenja, op) jeste da se čovjek bori sa samim sobom, i da spriječi uticaj strasti, da čvrsto odluči ostaviti griješenje, da čini dobra djela, posebno nafilu (nakon farzova, op), druženje sa dobrima, sa onima koji su pobožni, koji su od koristi i slamu i muslimanima, i da se kloni grješnika i onih koji su daleko od Allahove vjere.
Kaže Allah azze ve dželle:
“Onoga dana kada svaki čovjek pred sobom nađe dobro djelo koje je uradio i rđavo djelo koje je učinio poželjet će da se između njih i njega nalazi udaljenost velika. A Allah vas na sebe podsjeća i Allah je blag prema svojim robovima.” (Sura, Ali-lmran, ajet 30)
Iz knjige “Allahove zabrane”
Putvjernika
